21.01.2010., četvrtak

DEGU


OPĆENITO
Degu, Octodon Degus, je član porodice Octodontidae, podred caviomorpha. Ova klasifikacija sugerira da su usko povezani sa zamorcima i činčilama, ali novija istraživanja pokazuju da su oni možda bliže kunićima. Odrasli degu (Slika 1.), dug je oko 15 cm sa još tolikim repom na čijem se kraju nalazi čuperak dlake. Dlaka je srednje do tamno smeđe boje.
Degui potječu iz Čilea, žive u staništima, u obalnih ravnica do Anda. To su dnevne životinje, i aktivni su tijekom dnevnog svjetla. Žive u složenim jazbinama koje sadrže gnijezda i hranu, te su vrlo društveni, žive u grupama i do 100 članova.
Degui su izvezeni iz Čilea u Europu i Sjevernu Ameriku za istraživanje dijabetesa, a sada postaju veoma popularni kao kućni ljubimci. Degui su žrtve, te u divljini žive samo godinu do dvije. U zatočeništvu je njihov životni vijek mnogo duži, 5 do 9 godina.

Image and video hosting by TinyPic

DRŽANJE I PREHRANA
Okoliš
Degu je u divljini ekstremno otporan na hladne i jake vjetrove u planinama, ali ne voli jaku vrućinu, mokre i vlažne uvjete. U zatočeništvu se mogu držati vani u garaži ili ispod nadstrešnice. Ako se čuvaju u zatvorenom prostoru, moraju se držati dalje od izvora topline, poput kamina, radijatora ili direktnog sunčevog svjetla. Trebaju se čuvati na temperaturi ispod 20°C; iznad ove temperature degu će postat tužan i osjetljiv na toplotni udar. Socijalna su bića i aktivni su tijekom dana, najbolje će se razvijati tamo gdje su ljudski odnosi i aktivnosti.

Smještaj
Degui su vrlo aktivni, i treba im dosta mjesta za vježbanje. Žičani mrežasti kavezi, slični onima koji se koriste i za činčile, pogodni su, s mnogo razina i rampi za penjanje. Žičana mreža će osigurati dobru ventilaciju, i biti će otporna na glodanje. Pod treba biti čvrsta i prekrivena podloga, pogodna za kopanje, kao što je mješavina treseta i strugotine. Piljevina se ne preporučuje, fine čestice mogu iritirati dišne putove i Degui mogu pridobiti deguto respiratorne bolesti. Posteljinu bi trebalo mijenjati tjedno, jer Degu proizvodi velike količine urina, vlažna posteljina može izazvati respiratorne infekcije i bolesti kože.
Žičana mreža ne bi smjela biti na podu jer su Degui vrlo osjetljivi na pododermatitis ('bumblefoot'). Iz tog razloga bilo bi dobro da su sve žičane police prekrivene drvetom. Podružnice jestivih drveća (kao što su jabuke i kruške) također mogu biti uključeni za glodanje i penjanje.
Ponekad se koriste i akvariji, ali oni ne osiguravaju adekvatnu ventilaciju i dopuštaju nakupljanje vlage.
Treba osigurati kutije za gnijezdo za gniježđenje i privatnost. Svaki pojedini Degu bi trebao imati svoju kutiju za gnijezdo kako bi se izbjegli problemi o dominaciji i agresivnost u koloniji. U divljini Degu svoje gnijezdo gradi od lišća i suhe trave. U zatočeništvu to mogu biti slama i sijeno. Sijeno je također bitan dio prehrane. Može se također koristiti i izrezani papir ili papirnati ručnik. Treba izbjegavati sintetska vlakna jer ako to proguta može uzrokovati crijevnu disfunkciju.
Poput Činčila, i Degui trebaju biti osigurani sa kadom pijeska 2-3 puta tjedno, kako bi održali zdravlje kože i dlake. Treba koristiti fini srebrni pijesak, a kada bi se trebala staviti u kavez na 10-15 minuta. A zatim ga treba ukloniti kako bi se spriječila prljavština (blato) i kontaminacija.
Treba im osigurati dosta grickalica. Osim grana od voćaka (jabuka i kruška), može se dati i čisti kamen.
Ako u kavezu imaju kotačić, treba biti zatvorenog tipa, otvoreni tip (sa rešetkama) može uzrokovati pododermatitis, dovesti do zarobljavanja i repa ili se može svući koža sa repa (degloving injuries).
Degu je socijalno biće i ne bi ga se smjelo držati samog. Degu samac ima veću vjerojatnost da pati od stresa i sklon je infekcijama. Osim ako nisu namijenjeni za rasplod, Degui bi se trebali držati u isto spolnim grupama. Najbolje je par ženskih Degua. Dva mužjaka se mogu držati zajedno ukoliko su iz istog legla, ili su zajedno od rane dobi, ali trebaju se držati daleko od bilo koje ženke, jer će se vjerojatno potući kada je sezona parenja. Mužjaci mogu biti kastrirani, tako da mužjak i ženka mogu biti zajedno.
Kada se Degui predstavljaju jedan drugome, treba ih držati u odvojenim kavezima barem tjedan dana prije miješanja. Kod upoznavanja bi se mogli tući kratko vrijeme dok ne uspostave hijerarhiju, ali onda bi se trebali smiriti.

Prehrana
U divljini, Degui jedu gomolj, grančice, zelenilo i koru. Oni ne mogu probaviti i metabolizirati šećer i ugljikohidrate te su vrlo skloni razvoju dijabetesa. Dobra dijeta utječe na dugovječnost Degua, a kod kojih se razvio dijabetes, rijetko žive iznad 5 godina.
Ne bi se trebali hraniti sa hranom koja sadrži šećer, kao ni sa voćem koje sadrži voćni šećer. Hrana visoke masnoće i škrob moraju biti ograničeni. Sjemenke suncokreta, kikiriki i kukuruz treba izbjegavati, kao masti i ulja, koja su štetne za njih i mogu brzo razviti zamašćenje jetre (hepatic lipidosis).
Prehrambeni zahtjevi Degua mogu biti ispunjeni sa gotovom mješavinom za zamorce i kuglicama za činčile.
Još nije poznato imaju li dnevnu potrebu za vitaminom C kao zamorac, a ako je tako, vrijedna je kuglica koja sadrži vitamin C. Kuglice za obrok su preferirane u gotovim mješavinama, ovisno o proizvođaču, gotove mješavine mogu sadržavati suho voće i dodatne ugljikohidrate.
Slatki krumpir, maslačak i lisnato povrće (ne iz obitelji – cabbage – kupus, zelje, kelj), može se davati uz suhu hranu. Mrkvu treba davati umjereno, jer sadrže prirodne šećere. Ne treba se davati kora krumpira, kao niti zelene dijelove krumpira. Cijelo vrijeme treba biti osigurana dobra kvaliteta svježeg sijena, koja će se koristiti također i za gniježđenje. Sijeno lucerne, ili blokovi lucerne pružaju dobar izvor prirodnih proteina.
Svježa voda mora biti uvijek dostupna. Više preferiraju bočicu za vodu nego posudicu, jer one lako mogu postati kontaminirane.
Degui mogu gomilati i spremati hranu, pa se stoga ta spremišta moraju redovito pregledavati, jer će bilo koja pljesniva hrana izazvati probavne smetnje.


SUSTAVI I BOLESTI
KOŽA
Rane

Rane mogu nastati kao rezultat borbe između degua. To će se najčešće dogoditi između dva mužjaka ukoliko mogu namirisati ili vidjeti ženke. Male rane bi se trebale riješiti na taj način da se očiste antiseptikom. Veće rane mogu zahtijevati šivanje pod anestezijom. Antibiotik treba aplicirati putem injekcije ili oralno. Ako se dva degua nastave tući, treba ih odvojiti.

Ektoparaziti
Ovo se može dogoditi ukoliko se Degu drži u neposrednoj blizini ostalih glodavaca, ili mogu dolaziti iz sijena. Degu će nam pokazati ako ima ektoparazite time što će se grebati i gristi. Ukoliko trese svoju glavu i prevrće svoje uši, može imati uši.
Ivermectin 1% - može se dati oralno, nerazrijeđeno na dozu od jedne kapi, ponavlja nakon 10-14 dana.


SPOLNI SUSTAV
Degu spada u podred glodavaca - bodljikava prasad (Hystricomorpha), kao i činčila, ima dugo vrijeme trudnoće, što je rezultiralo rođenju naprednih mladih Degua, rođeni potpuno obloženi dlakom i sa otvorenim očima.
• Veličina legla: 1-8 (prosječno 5)
• Vrijeme odbijanja od sise: 5-6 tjedana
• Pubertet: 6 mjeseci*
• Životni vijek: 6 godina
• Spolni ciklus: 30 dana
• Graviditet: 90-93 dana
• Postpartum estrus (za vrijeme laktacije i brige za mlade): plodne

* Ovisno o okolišu i prehrambenim faktorima, neki mužjaci se mogu pariti već sa 10 tjedana i neke ženke pokazuju svoju prvu sezonu sa 3 mjeseca starosti.

Spol
Muški Degu ima interabdominalno (unutar trbušne šupljine) testise pa ne postoji očigledan skrotum koji prikazuje razliku između dva spola. Udaljenost između mokraćne cijevi i anusa se koristi za razlikovanje mužjaka i ženki (Slika 2.). Udaljenost je kraće u ženki nego mužjaka (6-10 mm u odraslih mužjaka). Kad ženka sazrije, uretra (mokraćna cijev) postaje stožastog oblika, i muška uretra poprima oblik penisa.
Odrasle ženke su obično veće tjelesne mase od mužjaka.

Image and video hosting by TinyPic


Uzgajanje
Degui su društvene životinje, a ako su namijenjeni za uzgoj najbolje je da su uvedeni i muški i ženski u mladoj dobi. Seksualnu zrelost dosežu oko 6 mjeseci starosti. Mogu se pariti tijekom cijele godine. Nakon seksualne zrelosti (6 mjeseci) ženka ima ciklus svakih 30 dana.
Kada je ženka u estrusu, mužjak će izlagati rep naglim pokretima, i ćurlikati će na nju. Prije parenja će lizati međusobno lica i ženka će izvodit isto glasanje kao i mužjak. Kopulacija traje nekoliko sekundi, ali će se često ponavljati.

Graviditet (Trudnoća)
Graviditet traje 90-93 dana, tijekom kojeg mužjak i ženka mogu ostati zajedno. Ženka se ne smije nepotrebno hvatati u ruke tijekom graviditeta jer mogu lako pobaciti. Znakovi graviditeta su diskretni; može se zamijetiti povećanje trbuha u vrlo kasnim stadijima graviditeta, te postoji mogućnost blagog gubitka krvi iz stidnice prije poroda.

Porođaj
Porod je brz proces, traje oko 45 minuta. DYSTOCIA je rijetka.
Dystocia znači da faze poroda sporije nastupaju uz komplikacije, a ponekad poprimaju takve razmjere da je upitan i život ženke. Prvo što ćemo primijetiti u ovom slučaju je obilno krvarenje iz maternice, što zahtjeva urgentnu veterinarsku intervenciju. Kod ovog problema često je jedino rješenje carski rez.
Mladi su rođeni u potpunosti obložen dlakom i sa otvorenim očima. Ženka ima 4 para sisa iz kojih će dojiti mladunčad. Ženka ima postpartum estrus što znači da je plodna i za vrijeme laktacije.
Ako se nije parila u tom trenutku, onda je malo vjerojatno da se vrati u estrus dok se mladi ne odbiju od sise.
Mužjaci mogu ostati sa ženkama kako bi pomogli skrbiti za leglo. Međutim, on se treba ukloniti na nekoliko dana u razdoblju od poroda, ako se želi spriječiti parenje u postpartum estrusu. Mladi se ne smiju dirati prvih nekoliko tjedana jer to može prouzročiti odbijanje legla ili kanibalizam (ženka ubije leglo).

Odbiće
Mladi mogu početi jesti čvrstu hranu sa 2 tjedna starosti, od sise mogu biti odbijeni već nakon 4 tjedna, iako je preporučeno da im se dopusti da ostanu sa ženkom 5-6 tjedana. Za vrijeme odvikavanja od sise, mlade bi trebalo odvojiti (mužjake od ženki) kako bi se spriječilo rano parenje i srođivanje tj. parenje blisko srodnih životinja.


PROBAVNI SUSTAV
Zubi

Zubi rastu tijekom cijelog života, a Deguu se moraju osigurati namirnice za grickanje kako bi se spriječilo prerastanje zubi. Grančice voća (jabuke i kruške), te čisti kamen idealni su za glodanje. Zdravi sjekutići su narančaste boje. Podjela biljnih pigmenata u njihovoj prehrani rezultiraju kao narančasta organska tekućina u njihovoj slini. Bijeli zubi su znak lošeg zdravlja. Kako Degu postaje sve više popularan kao ljubimac, te srođivanje također postaje veće, moguće je da ćemo u budućnosti vidjeti pojavu stanja kao što su malokluzije.

Image and video hosting by TinyPic

Prerasli zubi trebaju biti redovito ošišani ili izbrušeni, te treba staviti čvrste stijene ili čisti kamen u kavez za poticanje glodanja. Povremeno se mogu izbiti sjekutići kao rezultat pada, ili borbe. Sjekutići će morati biti ošišani ili izbrušeni dok ne izrastu opet.

CIJENA
U Hrvatskoj oko 250 kn ili manje









| 12:48 | Komentari (2) | Print | x |

POST
HOME
CHAT
LINKS
CONTACT
ABOUT