MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08 - Domaće i divlje životinje

25.11.2008., utorak

MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08

Veterinarska škola
Zagreb, G. Prejca 2
PITANJA I ODGOVORI ZA STRUKOVNE SADRŽAJE ZAVRŠNOG ISPITA šk. god. 2007./08.

1. Pristup i obaranje pojedinih vrsta životinja (V)
- Pregled i postupak sa životinjom kod njih izaziva nemir ili bol, pa mogu ugristi, udariti ili ogrepsti. Gotovo kod svih životinja treba posvetiti pažnju na ćud i držanje glave.
- Većinu životinja prije pristupanja treba pozvati (imenom). Velikim životinjama pristupa se s lijeve strane, a ako nije moguće sprijeda.
- Konju ne smijemo prići ako postoji mogućnost da udari nogom. Kod pregleda ga treba pridržavati za uzdu. Ruka se ne smije stavljati izravno na dio koji se pregledava, nego oprezno i postupno gladeći ga. Obuzdati ga možemo visokim vezanjem, podizanjem prednje noge, stojnicom ili bolnijim metodama kao nosna brunda (na gornjoj usni ili uški) i kemijska sredstva.
- Pri pretrazi goveda čuvamo se od udarca nogom i rogova. Bezbolne metode obuzdavanja su držanje za rogove, vezanje nogu u raznim kombinacijama užetom i stojnica za goveda. Govedima bol zadajemo nosnom brundom ili pritiskom prstima na nosnu pregradu, podizanje koljenog nabora.
- Svinje pregledavamo u krdu, pokušavamo je smiriti glađenjem ili tepanjem. Pomažemo si držanjem za uši postavljanjem omče po Hupki na gornju čeljust.
- Osobito je potreban oprez pri pregledu pastuha i bika, a mladunčad se pregledava uz majku.
- Kod psa se treba zaštititi od ugriza. Pse treba pozvati po imenu i pomaziti ga. Zaštićujemo se postavljanjem platnene brnjice ili postavljanjem mekane vrpce oko njuške ili kemijskim sredstvima.
- Kod mačke se trebamo zaštititi od ugriza i grebanja šapama. Pregledavamo ju u ležećem položaju držeći ju za glavu i šape ili koristimo krpu, ili sa kemijskim sredstvima.

2. Fiksacija i obaranje životinja (V)
- Pri operaciji ili dijagnostičkom zahvatu životinja treba biti dobro fiksirana. Životinje koje obrađujemo na kirurškom stolu možemo fiksirati u trbušni, bočni ili leđni položaj. Za velike životinje, ako ih ne fiksiramo na stolu, koristimo metode obaranja. Za konje se koristi berlinska ili mađarska metoda.
- Za berlinsku metodu potrebno je imati poseban pribor koji se sastoji od četiri manšete i dugačkog užeta. Svaka manšeta ima željezni prsten kroz koji se provuče uže. Oko putišta svake noge postavi se po jedna manšeta, pritom se na prednju nogu stavi manšeta koja je čvrsto spojena s jednim krajem užeta (ta se manšeta stavi na nogu koja se nalazi sa suprotne strane od one na koju se životinju želi oboriti). Slobodni kraj užeta najprije se provuće kroz prsten stražnje noge s iste strane, onda kroz prsten druge stražnje noge, a zatim kroz prsten na suprotnoj prednjoj nozi te napokon kroz prsten manšete prednje noge, na koju je trajno vezan početni kraj užeta. Za preostali, slobodni kraj užeta povući će, na zapovijed, dva do tri pomagača. Istodobno se uže stavi preko leđa i prsiju. Pri obaranju jedan pomagač mora držati glavu, a drugi na zapovijed povlači životinju za rep na stranu na koju je se ruši. Kad je životinja oborena, još jedanput se snažno pritegne uže koje je provućeno kroz sve prstene tako da se skupe sve četiri noge. Zatim se uže čvrsto sveže, da se životinja više ne može sama osloboditi. Pomagač koji drži glavu mora je snažno pritisnuti prema zemlji i ispružiti vrat, kako se životinji zbog napinjanja ne bi slomila kalježnica.
- Za obaranje konja mađarskom metodom potrebno je uže dugačko 8-10 metara, čiji se jedan kraj veže konju oko vrata. Uže provučemo između prednjih nogu i iza putica obiju stražnjih nogu, a slobodni se kraj užeta provuče kroz petlju te se polako i jednakomjerno povlači prema natrag. Tako životinja mora sjesti, a pomagač je okrene na stranu koju želi. Preporučuje se na stražnje noge postaviti manšete da ne bi došlo do ranjavanja.
- Da se životinja ne ozljedi, treba je uvijek obarati oprezno i lagano na mekanu podlogu.

3. Obilježavanje životinja (V)
- Životinje označavamo trajnim i privremenim biljezima
1) TRAJNO
a) TETOVIRANJE
• Obavlja se tetovirnim klještima
• Tetoviranje se obavlja tako da se na mjestu gdje nema većih krvnih žila pritisnu klješta s igličastim brojevima
b) ŽIGOSANJE
• Usijanim željezom na leđa se utisne biljeg u obliku brojke ili slova
c) MARKIRANJE
• Stavljamo na ušku markice raznih veličina i oblika
• To se obavlja klještima
d) ROVAŠENJE
• Najčešće se označavaju svinje kojima se odsjeca rub uške na različitim mjestima
• Klješta za rovašenje
2) PRIVREMENO
a) Bojanje kože kredom
b) Ugovoreni znak

4. Kostur životinje
KOSTI TRUPA:
a) vertebrae cervikalis - vratna kralježnica
b) vertebrae thoracicae - prsna
c) vetrebrae lumbales - slabinska
d) vertebrae sacralis - križna
e) vertebrae caudales – repna

Kosti prsnog uda (prednja noga):
a) scapula - lopatica
b) humerus - ramena kost
c) ulna - lakatna kost
d) radius - palčana kost
e) carpus - zapešće
f) metacarpus - pesti
g) digitis – prsti

U prste kod konja spada: putična kost, krunska kost i kopitna kost, a kod svinja putična, krunska i papčana kost.

Kosti zdjeličnog pojasa (stražnja noga):
a) femur - bedrena kost
b) patela - iveron
c) tibija - goljenična kost
d) fibula - lisnjača
e) tarzalne kosti - zastopalne kosti
f) metatarzalne kosti - kosti stopala
g) osa falangis - kosti prsta

5. Građa i funkcija dišnih organa
- Funkcija dišnih organa je pravilna opskrba O2 tkiva i stanica te izbacivanje produkta metabolizma CO2.
- Dišni organi: nosna šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, bronhi, mikrobronhioli i bronhioli.
- Sluznica dišnih organa je opskrbljena krvnim žilama, sluznim žlijezdama te pokrivena trepetljikavim epitelom. U gornjim dišnim putevima (nos, usna šupljina, ždrijelo) zrak se zagrijava, filtrira, i vlaži, u ždrijelu se nalazi epiglotis koji štiti ulazak hrane u dušnik. Dušnik se grana na dva bronha. Bronhi se granaju u plućima na alveole. Alveole su polukruglaste funkcionalne jedinice pluća, epitel im je tanak.

6. Građa i funkcija probavnih organa
- Za normalni rast i razvoj svakog organizma potrebne su hranjive tvari (ugljikohidrati, mast, proteini, vitamini, H2O, O2, minerali) ove tvari su izvor energije i služe za izgradnju organizma. Hrana se u probavnom sustavu mora mehanički usitniti, te kemijski razgraditi na jednostavne melekule (glukoza, aminokiseline, glicerol, masne kiseline) da bi se mogla resorbirati.
- Probavni sustav započinje u usnoj šupljini > ždrijelo > jednjak > želudac > dvanaesnik > tanko crijevo > debelo crijevo > anus
- Hrana se u ustima usitnjava i natapa slinom nakon toga dolazi do gutanja koji zalogaj prenosi preko ždrijela i jednjaka u želudac. Gutanje je refleksni čin. Epiglotis zatvara dušnik a nepce se podigne da hrana ne uđe u nosnu šupljinu. Zalogaj ulazi u želudac pomoću peristaltike jednjaka. U želucu se hrana miješa sa želučanim sokom, sve dok ne postane polutekuća smjesa. Nakon toga hrana ide u dvanaesnik gdje se tekuća masa miješa sa žuči i enzimima gušteraće. U tankom crijevu se događa najvažnija resorpcija. Nakon toga ide u debelo crijevo gdje se odvaja voda i sol. Probava završava analnim otvorom i defekacijom neiskorištenih hranjivih tvari.

7. Građa i funkcija krvožilnog sustava
- Krvožilni sustav čine: krvne žile (aorta, arterije, vene, kapilare) i srce.
- Srce omogućuje svojim kontrakcijama neprestano kolanje krvi krvnim žilama.
- MALI KRVOTOK (plućna cirkulacija): Iz desne pretklijetke krv prelazi u desnu klijetku, koja pumpa krv kroz plućnu arteriju (a. pulmonalis) u pluća. Iz pluća se venama dovodi arterijska krv u lijevi atrij (pretklijetka) nakon toga ide u lijevi ventrikul (klijetka).
- Nakon toga krv bogata O2 ide u VELIKI KRVOTOK (sistemska cirkulacija): Krv iz lijeve klijetke ulazi u desnu klijetku te se ta krv izbacuje u aortu (najveća krvna žila) te se arterijama i kapilarama hranjive tvari hranjive tvari i O2 isporučuje ostalim tkivima a na sebe krv veže otpadne tvari i CO2 te dolazi u desnu pretklijetku.
- Srce je građeno od: 2 klijetke i 2 pretklijetke i ograđeni su zaliscima koji onemogućuju povrat krvi u pretklijetke. U srcu se nalazi, u pretklijetci sinus-atrijski čvor koji stvaraju srčane impulse koji se prenose preko hisovog snopa u atrioventrikularni čvor. Na taj način se srce kontrahira. Srčana kontrakcija se sastoji od: sistole (kontrakcije), dijastole (relaksacije) i stanke ili pauze.

8. Građa i funkcija mokraćno spolnih organa
- Tijekom metabolizma u organizmu se stvaraju i toksične tvari koje se izlučuju iz organizma preko bubrega.
- Mokraćni sustav čine: bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćnica.
- Funkcija bubrega: filtrira krv, održava izotoniju tjelesnih tekućina, regulira acido-bazičnu ravnotežu. Funkcionalna jedinica bubrega je nefron. Nefron se sastoji od glomerula. Nefroni služe za filtraciju krvi i stvaranje mokraće. Mokraća se skuplja u bubrežnoj zdjelici odakle se mokraćovodom odvodi u mokraćni mjehur.
- Mokraća je vodena otopina produkata metabolizma koja je sastavljena od: mokraćevina, keratinin, mokraćna kiselina, pigmenti, kloridi, fosfati, sulfati.

9. Pasmine konja
a) TOPLOKRVNJACI: lagani (300-650 kg), leptosomni (tankog, vitkog tijela), imaju ubrzan metabolizam, živahnog su temperamenta, kasnozreli (4.g.), sportski konji. Primjeri su: ENGLESKI i ARAPSKI punokrvnjak, te polukrvnjaci LIPICANAC i HOLSTEIN.

b) HLADNOKRVNJACI: teški, zdepasti, eurisomni (širokog tijela), imaju usporen metabolizam, mirnog ili flegmatičnog temperamenta, ranozreli (3.g.), radni i tovni konji, imaju na nogama putišta obrasla duljom dlakom. Primjeri su teški BELGIJSKI hladnokrvnjak i POSAVSKI hladnokrvnjak.

10. Pasmine svinja
1) Izvorne, domaće ili masne svinje koje su prilagođene lošim uvjetima života: ŠIŠKA, MANGULICA i TUROPOLJSKA SVINJA, koja je uključena u program ugroženih pasmina u Srednjoj i Istočnoj Europi.

2) Prijelazne, kombinirane ili masno-mesne i mesno-masne svinje: CRNA SLAVONSKA SVINJA ili FAJFERICA, CORNWALL i BERKSHIRE.

3) Plemenite pasmine:
a) Mesnate pasmine: VELIKI YORKSHIRE, DANSKI, ŠVEDSKI, NJEMAČKI i NIZUZEMSKI LANDRAS.
b) Izrazito mesnate pasmine: BELGIJSKI LANDRAS (kvaliteta mesa može biti lošija, a nastaje u svinja osjetljivijih na sters – pojava tzv. «BMV» mesa – blijedo, mekano, vodnjikavo meso), PIETREN, HAMPSHIRE i DUROC.

11. Tipovi goveda
1) Radni tip – (ugrožen, nestaje): ISTARSKO GOVEDO ili BOŠKARIN, SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO.

2) Mliječni tip: HOLSTEIN-FRIZIJSKO GOVEDO (7000-10000 kg mlijeka godišnje) i JERSEY GOVEDO.
- Uz milijeko, proizvod ovog sistema govedarstva je i tele. Nedostaci mliječnog govedarstva su: kratak proizvodni vijek krava, česta pojava jalovosti ili neplodnosti i česti mastitisi i bolesti vimena, zbog intenzivnog iskorištavanja životinja.

3) Tovni ili mesni tip: engleske pasmine SHORTON, HEREFORD i ANGUS, te francuske pasmine CHAROLAIS (šarole) i LIMOUSEIN (limuzin).

4) Kombinirani tip: (mlijeko i meso) SIMENTALSKO GOVEDO koje je najzastupljenije u nas, SIVO GOVEDO, SMEĐE GOVEDO i BUŠA.

12. Pasmine pasa (ovčarski, ptičari, doge i gogoliki, terijeri i morfološki nedefinirane pasmine)
1) LOVAČKI PSI: goniči, ptičari, krvosljednici, šunjkavci, jamari, retriveri ili aporteri.
- PTIČARI pronalaze i pokazuju divljač skrivenu u logu, stojeći nad njom toliko dugo dok lovac ne dođe dovoljno blizu i svojom prisutnošću ne potjera skrivenu životinju. Ptičar u tom trenu mora leći i čekati hitac, a nakon toga kreće u potragu za pogođenom životinjom, te je donosi svom gospodaru – kontinentalni ptičari.
- Englezi su stvorili ptičara koji lovinu samo pronalaze i pokazuju (markiraju), a nakon hica u brzom trku nastavljaju pretraživati teren i tražiti novu žrtvu, dok je pronalaženje usmrćene i ranjene divljači prepušteno drugim psima.
- NJEMAČKI KRATKODLAKI i OŠTRODLAKI PTIČAR, POINTER, ENGLESKI SETER, VIŽLA, EPANJEL IZ BRETANJE.

2) NELOVAČKI PSI
a) OVČARSKI PSI moraju poznavati svoje životinje, držati ih na okupu, voditi ih na pašnjake i pritom paziti da stado ne skrene na obrađene površine. Cijelo se vrijeme moraju kretati u brzom trku s kraja na kraj stada, bez trenutka odmora. Osnovna značajka tih pasa je želja za radom, želja za izvršavanjem zadatka. Moraju biti tjelesno čvrsti, te izvanredno poslušni. Zbog toga ti psi služe i kao vodiči slijepih osoba, u vojnim i policijskim službama, za spašavanje iz lavina itd.
- HRVATSKI OVČAR, NJEMAČKI OVČAR, ŠKOTSKI, BELGIJSKI...

b) DOGE I DOGOLIKI PSI imaju snažan kostur, jako mišičje, tipičan oblik glave, četvrtasto tijelo. Glava teška i masivna s naglašenim čeonim prijelazom (stop), snažna, četvrtasta i duboka gubica, koja je u nekih pasmina uočljivo skraćena, tzv. mops gubica. Služili su za lov na medvjede, vukove, divlja goveda, za kroćenje bikova ili za borbe s drugim psima u areni.
- NJEMAČKA DOGA, BORDOŠKA DOGA, ENGLESKI I NAPULJSKI MASTIF, NJEMAČKI BOKSER, ENGLESKI I FRANCUSKI BULDOG, PEKINŠKI PSIĆ.

c) TERIJERI su prije bili lovački psi jamari i štakoraši za tamanjenje štakora po lukama, skladištima, farmama, itd., a danas su pretežno kućni psi. Stalno su u pokretu, živahni, oštri.
- ERDEL TERIJER, NJEMAČKI LOVNI TERIJER, FOKSTERIJER, IRSKI PLAVI TERIJER, JORKŠIRSKI TERIJER, ZAPADNOŠKOTSKI BIJELI TERIJER, STAFORDSKI TERIJER, BULTERIJER.

d) MORFOLOŠKI NEDEFINIRANE PASMINE – za njih se ne može pouzdano utvrditi kojoj skupini pripadaju. Većinom su to male životinje, kućni psi.
- PUDLI, MALTEŠKI PSIĆ, DALMATINSKI PAS, ČIUVAVA.

13. Izvorne pasmine domaćih životinja
- HRVATSKI POSAVAC, MEĐIMURSKI KONJ (kritično ugrožen), HRVATSKI HLADNOKRVNJAK, HRVATSKA LINIJA LIPICANACA – TULIPAN.
- DALMATINSKI MAGARAC
- ISTARSKO GOVEDO ili BOŠKARIN, SLAVONSKO PODOLSKO GOVEDO (krit. ugr.), LIČKA BUŠA (krit. ugr.)
- DOMAĆA KOZA ili DINARSKA ŠARENA KOZA
- LIČKA PRAMENKA, PAŠKA, ISTARSKA CRESKA OVCA I DUBROVAČKA RUDA (krit. ugr.)
- TUROPOLJSKA SVINJA i CRNA SLAVONSKA SVINJA ili PFEIFERICA (obje krit. ugr.)
- ZAGORSKI PURAN i KOKOŠ HRVATICA
- DALMATINSKI PAS, POSAVSKI GONIČ, ISTARSKI KRATKODLAKI i ISTARSKI OŠTRODLAKI GONIČ, HRVATSKI OVČAR i TORNJAK.
- SIVA PČELA, VELIKI BIJELO-OPALJENI KUNIĆ
- Golubovi: MEĐIMURSKA LASTAVICA, ZAGREBAČKI PREVRTAČ

14. Svjedodžba o zdravstvenom stanju životinje
- to je dokaz da je stoka zdrava i da potječe iz područja u kojem nema zarazne bolesti koja bi se tom vrstom stoke mogla prenijeti
- svjedodžba se izdaje na zahtjev vlasnika ili držaoca stoke onda kada se stoka transportira više od 25 km
- izdaje ju veterinar, a podatke daje držaoc odnosno vlasnik stoke
- veterinar može zatražti da se stoka privede na pregled radi provjere podataka
- izdavanje svjedodžbe se plaća, vrijedi 10 dana i može se produžiti
- može se izdati na grupu životinja (jato, krdo, čopor, stado) ako su životinje iste vrste i istog vlasnika
- svjedodžba može biti pojedinačna, a mladunčad može ići zajedno sa svjedodžbom majke

15. Upale
- Upala (inflamatio) je kombinirani, tkivni, obrambeni reaktivni proces, kao reakcija organizma na različite štetne utjecaje (nokse).

- upalni proces očituje se trijadom, a to je:
a) ALTERNACIJA – promjene, oštećenje tkiva
b) EKSUDACIJA – izlaženje tekućine
c) PROLIFERACIJA – bujanje tkiva

- zadatak upale je ograničiti lokalno oštećenje izazvano noksom

- osim trijade upalni proces ima 5 osnovnih simptoma i to:
a) crvenilo – rubor
b) oteklina – tumor
c) bol – dolor
d) toplina – kalor
e) poremećaj cirkulacije – funkcioleza

- Prema trajanju upale dijelimo na:
• Perakutne – 1 dan
• Subakutne – 7 dana
• Akutne – 14 dana
• Subkronične – 21 dan
• Kronične – više od 21 dan

- Prema patoanatomskim očitovanjima upale se mogu podijeliti na 2 velike grupe:
a) NESPECIFIČNE
• Serozne eksudativne upale
• Kronične proliferativne upale
• Akutne i kronične neproliferativne upale
b) SPECIFIČNE
- Granulomatozne (tuberkuloza, aktinomikoza, sahagija, botriomikoza, bruceloza, paraziti)
- Nazivi upala u medicinskoj terminologiji tvori se tako da se na izvorni latinski ili grčki naziv tkiva doda nastavak –itis, npr.: hepatitis, bronhitis, orhitis…

16. Poremećaji cirkulacije krvi i tkivnih tekućina
- Poremećaji cirkulacije nazivaju se disciklije
- Disciklije se dijele na:
a) ISHEMIJA (slabokrvnost) – nastaje kada je spriječen mehanički ili nemehanički dovod krvi u određeno područje.

b) HIPEREMIJA (punokrvnost) – može nastati u određenom području ako u njega dolazi višak krvi ili iz dotičnog mjesta kroz vene otječe malo krvi.
- Vrste hiperemija:
1) Arterijska
2) Venska
3) Zastojna ili stazna
4) Mješovita

c) KRVARENJE (ekstravazacija) – to je istjecanje krvi iz krvnih žila u tkivo, šupljine ili na površinu tijela.
- Može biti vanjsko i unutarnje
- Imamo 3 vrste krvarenja:
1) Reksinsko – iz oštećenih krvnih žila
2) Dijapedenzinsko – iz prividno oštećenih krvnih žila
3) Dijabrozinsko – iz nagriženih krvnih žila

d) INFARKT – nekrotična tkiva koje je krvlju opskrbljivala manja zatvorena krvna žila.
- Može biti:
1) Anemičan
2) Hemoragičan

e) TROMBOZA – to je grušanje krvi u krvnim žilama, tj. stvaranje čvrste mase koja se naziva tromb.

f) EMBOLIJA – prenošenje neke strane čestice uz pomoć krvi s jednog mjesta na drugo, na kojem ta čestica zbog svoje veličine začepi određenu krvnu žilu.

g) METASTAZA – bilo kojeg materijala s jedog mjesta na drugo, krvnim ili limfnim putem. Razlika između metastaze i emblije je u tome da se kod metastaze krvna žila ne začepi mehanički već na mjestu zaustavljanja čestice stvara isti patološki proces iz kojeg je čestica potekla.

Poremećaji cirkulacije tkivnih tekućina
- Kroz stijenke kapilara stalno se cijedi tekućina iz krvi koja se naziva transudat.
- Nakupljanje tekućine (transudata) u tkivu naziva se edem.
- Edematozno tkivo je otečeno, blijedo, tjestaste konzistencije, a na presjeku se cijedi tekućina.
- Hidrops – nakupljanje tekućine u tjelesne šupljine.

17. Nekroza
- Nekroza je lokalna smrt stanica u živom organizmu. Može biti fiziološka i patološka.
- Uzroci patološke promjene su: prestanak dotoka krvi, mehanički uzroci, kemijski uzroci, fizikalni uzroci, bakterije i njihovi toksini, gljivice i paraziti.
- Prema mikroskopskom izgledu razlikujemo tri oblika nekroze:
1) Koagulacijska nekroza – suha nekroza
2) Kolikvacijska nekroza – vlažna nekroza
3) Gangrena – suha ili vlažna

- Koagulacijska nekroza – nastaje zgrušavanjem i stvrdnućem nekrotičnog tkiva. Nekrotično tkivo nastaje u tkivima bogatim bjelančevinama, a siromašnim mastima. Dolazi u jetri, srcu i bubregu.
- Kolikvacijska nekroza – nastaje zbog razmekšavanja i fermentacije tkiva i njene razgradnje. Javlja se u tkivima bogatim tekućinama (mozak).
- Gangrena je promjena nekrotičnog tkiva pod utjecajem vanjskih faktora, a može biti suha ili vlažna.
- Suha gangrena nastaje zbog odavanja tekućine i podsjeća na uštavljenu kožu.
- Vlažna gangrena nastaje pod utjecajem truležnih anerobnih mikroorganizama koji prodiru u mrtvo tkivo.
- Mrtvo tkivo je kašaste, sivozelene boje i smrdljivog mirisa. Ako u gangrenoznom procesu sudjeluju bakterije koje stvaraju plin, nastaje plinska gangrena.

18. Uloga veterinarskog tehničara kod razudbe životinja
- priprema salu za operaciju,
- dodaje instrumente tijekom razudbe,
- i na kraju sve počisti

19. Hranjive tvari i njihova uloga
- Hranjive tvari se mogu iskoristiti kao izvor energije
- Imamo 3 osnovne energetske hranjive tvari
1) Bjelančevine
2) Masti
3) Ugljikohidrati
- Biokatalizatori su vitamini i minerali (anorganske tvari) i voda
- ULOGA:
Ř Bjelančevine
• Izgrađuju žive stanice
• Koriste se kao izvor energije kada je organizam u stanju potpunog gladovanja
• Ako se unose u velikoj količini u organizam tada prelaze u masti i pohranjuju se u masne depoe ili skladišta
Ř Masti
• Služe kao rezervni izvor energije – jako se kvari
Ř Ugljikohidrati
• Organizam ih uzima u ograničenim količinama i služe mu isključivo kao izvor energije – najvažniji u hranidbi
• U suvišku prelazi u mast
• Životinja – škrob, celuloza
• GLUKONEOGENEZA – proizvodnja ugljikohidrata iz bjelančevina i masti
Ř BIOKATALIZATORI
• Ubrzivači kemijskih reakcija u organizmu
• Sudjeluju u probavi hrane i metabolizmu hranjivih tvari
• Proizvode ih endokrvne i egzokrvne žlijezde (hormoni i enzimi)
Ř Vitamini
• organski, esencijalni mikrosastojci hrane
• sudjeluju u metabolizmu (kao sastavni dio enzima ili u obliku sličnom krmivima)
• opskrba – iz osnovne hrane
- iz dodataka hrani (premiksi)
- sintezom u organizmu
• podjela
- topivi u vodi (C i B komp.)
- topivi u mastima (A, D, E, K)
• avitaminoze
• hipovitaminoze, hipervitaminoze
Ř Minerali – anorganski esencijalni sastojci
• Podjela – makro i mikroelementi
• Osmotski tlak, acidobazna ravnoteža u tjelesnim tekućinama
• Prijenos podražaja (Ca, Mg, K)
• Ugrađeni u organske spojeve (amk, vit, hormone...)
• Opskrba: iz osnovne hrane (životinjskog porijekla) i iz dodataka (premiksa)

20. Vrste krmiva
- krmiva ili stočna hrana
- prema podrijetlu dijele se na: Biljna
Životinjska
Mineralna
- prema količini iskoristivih hranjivih tvari (prema hranjivoj vrijednosti)
a) VOLUMINOZNA (dijetna uloga)
1) STOČNA (voda)
- zelene biljke, nusproizvodi u ind. šećera, piva, gomolj, tikvenjače, korjenjače
2) SUHA
- sijena, slame

b) KREPKA – koncentrati (opskrba domaćih životinja potrebnim hranjivim tvarima
- Ugljikohidrati
- Bjelančevinasta: Biljna
Životinjska
- Krmne masti
- Dodaci stočnoj hrani

21. Priprema obroka na ribnjaku i načini davanja hrane (V)
- Hranidbeni obroci na ribnjakuj ovise prvenstveno o vrsti uzgajane ribe (njezine hranidbene navike) i o dobnoj kategoriji pa se prema tome treba i raavnati prilikom njihovog sastavljanja. Najvažnije je da svi sastojci (bjelančevine, šećeri, masti, vitamini i minerali) budu raspoređeni u pravilnim omjerima tj. da je hrana izbalansirana. Ako se radi o tzv. vlažnoj hrani ona se treba čuvati na hladnome i davati uvijek svježa inače postoji opasnost od njezinog kvarenja i moguće zaraze jer se radi o iznutricama, klaoničkim otpacima i konfiskatu, te različitim ostacima iz riblje industrije. Puno jednostavnije i higijenski sigurnije je koristiti gotove hranidbene smjese odnosno suhu hranu s tim da trebamo prema veličini ribe odrediti da li ćemo joj pounuditi granule ili pelete.
- Postoji nekoliko načina davanja hrane, to su:
• ručno-čamcima se dolazi do hranidbenih mjesta gdje se ostavlja hrana,
• poluautomatski-pomoću manjih kontejnera hrana se preko nasipa dovozi na određena mjesta, i
• automatski-kompjuterskim putem programira se količina i vrijeme ispuštanja hrane u ribnjak.

22. Uzimanje i slanje uzoraka sa ribnjaka na pretrage (V)
- Za bolji uspjeh u uzgoju riba, za spriječavanje bolesti i za zaštitu zdravih riba obavezno je vršiti pretrage. Uzorke riba šaljemo na pretrage kod masovnog istovremenog ugibanja svih ili većine vrsta i starosnih skupina sa sumnjom na otrovanje ili ugušenje, za pretragu se koriste voda i riba; kod masovnog ali postepeno rastućeg ugibanja jedne ili nekoliko vrsta riba sa sumnjom na zaraznu ili nametničku bolest za pretrage se koristi riba.
- Uzorci vode uzimaju se kada i riba, potrebno je uzeti tri uzorka: vodu iznad zagađivača, vodu uz zagađivač, vodu nizvodno od zagađivača, potrebno je uzeti i uzorak za određivanje razine kisika.
- Uzorci koji se koriste za pretragu su bolesne ribe i svježe uginule, to su uzorci s karatkerističnim promjenama. Ribe se šalju žive ili uginule. Žive ribe šaljemo obložene ledom u plastičnim vrećama, 1 kg ribe sa 4 l vode i 5-10 l kisika; uginule ribe se šalju umotane u navlaženi papir, ribe je potrebno obložiti ledom i poslati u putnom hladnjaku. I žive i uginule ribe šalju se uz popratni dopis (podaci o vlasniku, broj, vrsta i starost ribe, podaci o vodi, dan uginuća, razudbeni nalaz, sumnja na oboljenje itd.).
- Ako se na temelju opće pretrage ne može donijeti zaključak o uzroku oboljenja ili uginuća ribe treba poslati na posebne laboratorijske pretrage, a to su:

a) Bakteriološka – materijal mora biti što svježivi i ne smrznut, uzima se sterilnim instrumentima i priborom.
b) Virusološka – cijele ribe ili parenhimatozni organi. Materijal se uzima sterilnim instrumentima i priborom. Šalje se na ledu smrznuto, u 50 % glicerinu u puferiranoj f.o.
c) Patološkohistološka - cijele ribe sa razrezanim trbuhom ili dijelovi organa sa promijenjenih mjesta veličine kocke šećera. Materijal se šalje u 5-10 % otopini formaldehida ili u 90-96 % alkoholu. Ne smije se snrzavati.

23. Uzimanje i slanje uzoraka sa pčelinjaka (V)
- Da bi se smanjio broj bolesnih društava na pčelinjaku i širenje bolesti prema zakonskim propisima potrebno je uzeti uzorke i na njima u specijaliziranom laboratoriju obaviti pretrage. Tijekom mjeseca siječnja ili veljače potrebno je sakupiti s podnice košnice tridesetak mrtvih pčela. To su tzv. Zimski gubici najsigurniji materijal za utvrđivanje nozemoze. Uzorci pčela pakiraju se posebno iz svake košnice, najbolje u kutije od šibica ili papirnate vrećice. Svaki uzorak treba biti označen brojem da bi se znalo iz koje je košnice uzet. Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, bočice od lijekova, i polivinilske vrećice jer se u njima pčele upare i spljenjive što otežava pretragu.
- Kod sumnje na američku gnjiloću na pretragu se šalje komadić saća veličine 10x10 cm na kojem su uočljivi tipični znakovi bolesti. Treba paztiti da na takvom komadu saća nema meda.Saće se umota u papir (ne u najlon) i označi brojem košnice iz koje je izvađen. Pošiljci se priloži popratni dopis s podacima o vlasniku pčela, opis nađenog stanja (vrsta košnice, jačina pčelinje zajednice, starost saća, količina meda itd.) Uzorak saća s popratnim dopisom spakira se u odgovarajuću kartonsku kutiju i pošalje preporučenom poštom u specijalizirani veterinarski laboratorij.

24. Priprema pčelinjaka za pčelarsku sezonu i zimu (V)
- Prvi proljetni pregled zajednica važan je zbog utvrđivanja stanja na pčelinjaku te planiranja pčelarske proizvodnje u tekućoj godini. Obavlja se kada je temperatura zraka viša od 15 °C, sunčano i bez vjetra. Pri pregledu treba utvrditi jačinu pčelinjeg društva, količinu hrane, zdravstveno stanje, kvalitetu matice, količinu legla i kvalitetu saća.
- Pod obaveznim proljetnim radovima podrazumijevamo: postepeno odzimljavanje zajednice, čišćenje podnice, spajanje slabih zajednica, liječenje bolesnih, kontrola invadiranosti varoom, poticajno prihranjivanje, uređenje higijenskog pojilišta, užičavanje okvira, zaštita rezervnog saća od voskovog moljca.
- Prije zime trebamo biti sigurni da je zajednica zdrava, pa je takvu uzimiti sa dovoljno kvalitetne hrane (lagani med, i dodatno prihranjivanje šećernim sirupom ili pogačama). Košnice zaštititi od sjevernih vjetrova, vlage uz pravilnu ventilaciju da bi zajednica uspjela prezimiti.

25. Načini čuvanja lijekova
- Lijekovi se izrađuju iz različitih supstanca koje su više ili manje osjetljive na vanjske utjecaje. Iz tih supstanca formiraju se različiti oblici u kojima se lijekovi stavljaju u promet. Kod gotovih lijekova dužnost je proizvođača da na pakiranju i uputi označi kako treba čuvati lijek da bi zadržao ljekovito djelovanje. Kod lijekova koji se izrađuju magistralno upute o čuvanju daje stručnjak koji izdaje lijek. Lijekovi se čuvaju ako nije drugačije propisano u originalnoj ambalaži, dobro zatvoreni na suhom mjestu, zaštićeni od direktne svjetlosti, na temperaturi ne višoj od 25 ° C. Posebnu pozornost treba posvetiti čuvanju lijekova vrlo jakog, jakog djelovanje i opojnih droga. Lijekovi vrlo jakog djelovanja (otrovi) označeni s dva križa čuvaju se odvojeno od drugih lijekova i pod ključem. Lijekovi jakog djelovanja označeni s jednim križem čuvaju se odvojeno od ostalih lijekova. Droge se također čuvaju odvojeno od ostalih lijekova i pod ključem. Sve ove mjere opreza potrebne su da ne bi došlo do promjene u sastavu a time i do neželjenog učinka lijeka ili njegove zloupotrebe.

26. Sistemska aplikacija lijekova
- Za postizanje resorptivnog efekta potrebno je da se lijek s mjesta aplikacije resorbira u krv i djeluje negdje na području krvotoka odnosno tjelesnih tekućina. Dva su načina da lijek dospije u cirkulaciju; indirektno – preko sluzokože probavnih organa i respiratornih organa. To je peroralna, analna aplikacija i inhalacija (npr. plin, lako hlapljiva tekućina, ili dim).
- Ova aplikacija ime neke svoje prednosti a to su da je najprirodnji, najjednostavniji način davanja lijekova koje ne treba posebno pripremati (ne trabaju biti sterilizirani ni visoko pročišćeni) i može ih davati i nestručna osoba. Međutim postoje i nedostaci kao: razgradnja lijekova djelovanjem probavnih sokova, draženje sluznice probavnih organa, smanjena resorpcija posebno kod preživača (mikroflora, volumen predželudaca)
- Najčešći lijekoviti oblici koji se primjenjuju su: tablete, kapsule, otopine, klizme, čepići itd.

27. Lokalna aplikacija lijekova
- Aplikacija lijekova je davanje, primjena, unošenje lijekova u organizam tj. dovođenje lijeka u kontakt s bolenim mjestom.
- Aplikacija lijekova u cilju postizanja lokalnog efekta zove se LOKALNA aplikacija ili topikalna aplikacija a liječenje vršeno na ovaj način lokalna terapija. Zavisno o lokaciji bolesnog mjesta lokalna aplikacija može biti:
1) Aplikacija na kožu i pristupačne sluzokože, najjednostavnija je, lako je obavlja nstručno lice, a služi za liječenje raznih bolensih manifestacija na koži, oku, u nosu, ustima i sl. U ovu svrhu služe razni lijekoviti oblici za vanjsku primjenu: masti, paste, prašci i sprejevi.

2) Aplikacija kroz prirodne otvore:
- kroz usta (per os) koriste se oni lijekovi koji se ne resorbiraju već propasiraju
probavni trakt ispoljavajući svoj efekt samo unutar njega (npr. medicinski
ugljen, gorka sol)
- kroz anus (per anum) davanje lijeka kroz anus u stražnje crijevo kod ozljeda ili
upala stražnjeg crijeva. U tu svrhu koriste se najčešće otopine i čepići:
inhalacija – sprej
intravaginalna – u vaginu se uvode tekućine, vaginalete ili vagitoriji
intrauterina – u maternicu se uvode tekućine, ili pjenušave tablete.
Terapija se vrši irigacijom, a tekućina se mora zagrijati na tjelesnu
temperaturu,
intravezikalna – u mokračni mjehur,
intramamarna – u vime se uvode masti u tubama.

3) Aplikacija injiciranjem (injekcionom špricom) u različita mjesta: intraartikularno, perineuralno, epiduralno, intrapleuralno, intraruminalno, intrapulmonalno, intratrahealno itd.

Direktno – injekcionom špricom lijek se direktno aplicira u krvotok ili tjelesnu tekućinu. Pri tome treba oprezno birati put aplikacije jer su moguće greške (bol, slabija resorpcija, ili čak smrt). Prednost ovakvog davanja je brzo nastupanje djelovanja lijeka, ali svi pripravci (otopine, emulzije i suspenzije) i mjesto aplikacije moraju biti pripremljeni (sterilno i dezinficirano). Načini na koje možemo aplicirati preparate su intravenozno, intramuskularno, supkutano i intrakutano.

Intravenozno davanje je jedini pravi direktni put unošenja lijeka u cirkulaciju uz brzi efekt kada nema mogućnosti primjene lijeka na neki drugi način. Koristi se za davanje veće količine tekućine (tzv. infuzija) npr. fiziološke otopine ili davanje plazme. Postoje i kontraindikacije: ne smiju se davati tvari koje izazivaju hemolizu, suspenzije, uljne otopine (masna embolija) niti kalijeve soli koje mogu izazvati smrt usllijed zastoja srčane aktivnosti. Kod intravenozne aplikacije treba voditi računa o brzini aplikacije (speed shock – pad krvnog tlaka, nepravilan rad srca i disanje) koja mora biti što sporija. Ako se daje veća količina tekućina u venu, onda se to naziva infuzija, a vrši se lagano pomoću infuzionog aparata. Tekućinu za infuziju-infundibiliju treba pripremiti tj. zagrijati na tjelesnu temperaturu. Kada je potrebno stalno održavati jednu te istu koncentraciju lijeka u krvi vrši se infuzija kap po kap. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja, goveda, ovaca i koza je vena jugularis, a kod svinja i kunića ušna vena; a kod pasa i mačaka vena safena i vena radijalis.

Intramuskularna aplikacija je ubrizgavanje lijeka u mišić gdje je resorpcija brza zbog dobre prokrvljenosti, ali treba zato biti vrlo oprezan da ne izazovemo emboliju. Zato trebamo napraviti sljedeće: kad se vrh igle nađe u mišiću lagano se klip brizgaljke povuče nazad, pa ako se osjeti otpor, tj. ne uvućemo nimalo krvi, znači da nismo vrhom igle u krvnoj žili i da možemo ubrizgati injekcioni materijal. Najpogodnije mjesto za davanje kod konja je muskulatura vrata, kod goveda muskulatura vrata i semitendinozus, kod srednjih i malih pasmina semitendinozus i semimembranozus, a kod svinja muskulatura vrata odmah iza uha.

Supkutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u potkožno tkivo. Pogodno je za resorpciju jer sadrži dosta kapilara. Upotrebljava se kad lijek ne možemo dati intramuskularno ili intravenozno. Najpogodnije mjesto za aplikaciju kod konja je sredina vrata, kod goveda, ovaca i koza područje ispred i iza lopatice, kod svinja 3-5 cm iza uha, a kod pasa i mačaka iza lopatice. Danas se primjenjuje i potkožna implantacija specijalnih tableta. Ovako se lijek pod utjecajem tjelesnih sokova postepeno topi, resorbira i ispoljava svoj efekt.

Intrakutana aplikacija je ubrizgavanje lijeka u kožu. Ovaj način aplikacije čini se u preventivne i dijagnostičke svrhe (npr. tuberklinizacija).

28. Oblici lijekova i njihova priprema za aplikaciju (V)
Tekući ljekoviti pripravci
- Dobivaju se otapanjem ili ekstrakcijom djelatne supstance. Na taj način dobivaju se OTOPINE, KAPI (guttae), INJEKCIJE, SIRUPI, TINKTURE, INFUZI, DEKOKTI, KLIZME, AEROSOLI, INHALACIJE, OTOPINE ZA INFUZIJU.
- Neki od njih se moraju pripremati na poseban način (npr. sterilan), neki se aplicirju pomoću posebnih aparata (npr. sistem za infuziju, ili irigator za aplikaciju per anum).

Čvrsti ljekoviti pripravci
- Dobivaju se usitnjavanjem djelatnih supstanci, punjenjem u kapsule ili komprimiranjem prašaka pa nastaju tablete (razne vrse: lingvalete, oriblete, solublete, vaginalete). U čvrste ljekovite pripravke ubrajamo i čajeve koje možemo primjeniti izvana ali i per os.
- Prilikom aplikacije čvrstih ljekovitih pripravaka mogu se koristiti različiti aplikatori (za tablete, kapsule), a ovisno o prirodi lijeka i zdravstvenom stanju životinje treba odabrati i odgovarajući pripravak (npr. kapsule), kako bi ostala sačuvana svojstva lijeka i kako bi resorpcija bila što bolja.

Polučvrsti lijekoviti pripravci
- Dobivaju se otapanjem, suspendiranjem ili emulgiranjem ljekovite supstance u prikladnoj podlozi. U praksi su to masti, kreme, paste, gelovi. Namjenjeni su za liječenje kože, sluznica i rana dok paste možemo primjeniti i per os. Posebnu pažnju treba posvetiti pripremi mjesta za aplikaciju koje treba dobro očistiti, odmastiti a po potrebi i ošišati kako bi djelovanje lijeka bilo što potpunije.

29. Poslovi vođenja evidencije u ambulantama o profilaktičkim i dijagnostičkim zahvatima (V)
1) EVIDENCIJA DDD-a. Knjiga se zove „Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija“, zelene je boje. U nju se piše datum provođenja DDD-a, ime vlasnika objekta ili prijevoznog sredstva i vrstu provedene mjere (dezinfekcija ili dezinsekcija ili deratizacija, može sve 3 od jednom, mogu dvije po dvije, a može i pojedinačno). Potvrda se izdaje vlasniku s brojem evidencije na kojem piše što se kristilo (vrsta sredstva). Tu potrvdu izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH.
2) EVIDENCIJA O UGROŽENIM OSOBAMA. Knjiga se zvoe „Knjiga o ugroženim osobama“, žute je boje. U njoj se nalaze podaci o ugroženoj osobi i o vlasniku životinje koja je ugrizla čovjeka te datum ugriza.
3) EVIDENCIJA O TUBERKULINIZACIJI. Knjiga se zove „Iskaz goveda tuberkuliniziranih i/c metodom“. U njoj se nalaze podaci o govedu, rezultti i/c (intra kutane) metode, tj. podaci o rezultatu se upisuju u stočnu putnicu. Knjigu izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH.
4) EVIDENCIJA O NEŠKODLJIVOM UKLANJANJU. Upisuje se datum prijave, uzimanje zvjeri, datum ubijanja i način na koji smo ubili životinju.
5) EVIDENCIJA O CIJEPLJENJU SVINJA. Knjiga o vlasniku životinje sa mjestom i adresom boravka, vrstom cjepiva i protiv koje bolesti, te podacima o samoj životinji (ušna markica).
6) EVIDENICJA O BJESNOĆI I OSTALIM PSEĆIM BOLESTIMA. Provodi se kompjutorski. Markica sa brojem se daje vlansiku. Upisujemo i podatke o vlasniku i o životinji.

30. Sanitacija lovišta (V)
- Pod sanitacijom lovišta podrazumijeva se lovljenje i trovanje štetočina i predatora. Sve pernate i dlakave predatore, njihov višak, prvenstveno ubijamo iz puške, ako su se predatori umnožili u velikom broju, da ih je teško reducirati izlovom, onda se postavljaju meke.
- Za postavljanje meka u određenom lovištu treba dobiti dozvolu od sanitarnog i lovnog inspektora na čijem se teritoriju lovište nalazi. Vrijeme, mjesto datum i način postavljanja meka mora se javno obznaniti putem lokalnih radio postaja, tv-a, novina. Nabavljati meke i otrove i postavljati ih mogu samo punoljetne osobe.
- Pernati predatori truju se pomoću 5 %-tne emulzije bijelog fosfora. U kokošja jaja stavlja se 1 ml emulzije bijelog fosfora, jaje se začepi voskom i na njemu se napiše otrovano. 2 ili 3 tako pripremljena jaja stavljaju se u djeteliništa ili mlado žito i obavezno se označe mjesta na kojima su jaja ostavljena sa zastavicma. Zastavice su trokutastog oblika, žute boje, obrubljene crvenom bojom i u sredini je mrtvačka glava. Ptice kad ispiju jaja ne ugibaju odmah, već kraj vode ili u gnijezdima. Uginule ptice treba sakupiti i spaliti.
- Dlakave predatore trujemo strihininom. To je bijeli kristalni prah sličan soli, lako topiv u vodi, otrovan.
- Izlaže se u mansim mekama, one se izlažu samostalno ili u lešini, jetri ili crijevima. Kao meke mogu poslužiti komadići slanine, loja, putra, masnog sira, ribe, suhe šljive. Životinja koja je otrovana strihininom i sama predstavlja novu meku i radi toga se s nje ne smije uzimati krzno već se mora spaliti ili duboko zakopati. Dlakave predatore trujemo i cijanovodikom. Kad se predatori truju cijanovodikom on se nalazi u lešini u obliku ampula 1 ml. Kad predator pregrize ampulu cijanovodik iz tekućine prelazi u plinovito stanje i kroz nos i usta ulazi u organizam i izaziva trenutnu smrt. Lešina otrovana cijanovodikom nije otrovna te se iz nje može uzeti krzno.

31. Načini uklanjanja lešina i životinjskih odpadaka
1) KAFILERIJE
- uništavanje za ponovno iskorištavanje
- uklanjanjem lešina sprečavamo širenje zaraznih i parazitarnih bolesti

TIPOVI KAFILERIJA
- otvorene ili javne – dopremaju se lešine iz cijele regije
- poluotvorene – grade se u sklopu veće klaonice, ali mogu primati sirovine izvana
- zatvorene – isključivo za potrebe klaonice, ne primaju sirovine izvana
- proizvodi kafilerije: mesno brašno, mesno-koštano brašno, jetreno brašno, industrijski loj i tehnička mast
- prema proizvodnom procesu razlikujemo 3 vrste kafilerija
- kafilerije s vlažnim postupkom - traje 10 sati, brašno ima 10 % masti
- kafilerije sa suhom destrukcijom - traje 4-5 sati, brašno ima 5-10% masti
- metoda vlažne ekstrakcije - koriste se kemijska otapala, brašno ima manje od 4% masti
- KAFILERIJA SE SASTOJI OD: čistog dijela (prostorije sa strojevima za preradu, spremište za gotove proizvode i sanitarnog čvora) i nečistog dijela (prostorije za dovoz sirovina, za komadanje lešina i za čišćenje i dezinfekciju kamiona)

2) JAMA GROBNICA
- grade se na izdvojenom zemljištu izvan naseljenog područja
- grade se od kamena, kamenih blokova ili cigle bez žbuke
- rubovi moraju biti 3 metra ispod jame
- dubina jame je 8-15 m
- u sklopu jame mora biti objekt za čišćenje i dezinfekciju
- lešine se razgrađuju na temperaturi od 20-40 °C
- jama se prazni svakih 15 godina

3) STOČNA GROBLJA
- grade se na mjestima gdje ne postoje jame grobnice
- oko groblja mora biti ograda, a unutar nje se nalazi objekt za čišćenje i dezinfekciju
- jame se kopaju za svaku životinju pojedinačno
- na mjestu gdje se zakopala jedna zivotinja ne smije se zakapati druga najmanje 10-15 godina

4) SPALIONICE
- primjenjuju se kod iskorjenjivanja zaraznih bolesti i kod uklanjanja pokusnih životinja
- peć se sastoji od rešetke na kojoj se nalazi životinja kroz koju struji topli zrak, on suši lešinu dok se ona ne zapali i izgori

32. Dezinfekcija
- postupak kojim uništavamo uzročnike bolesti, pri čemu se uništavaju vegetativni oblici, ali ne i spore
- dezinfekcijom se uništavaju uzročnici u nastambama za životinje, stajskom priboru i opremi, u prijevoznim sredstvima itd.
- dezinficijensi mogu na mikroorganizme djelovati tako da ih ubiju (mikrobicidno) ili tako da spriječe njihovo razmnožavanje (germistatski)
- dezinfekciju u vezi sa suzbijanjem i sprečavanjem zaraznih bolesti dijelimo u prethodnu, tekuću, završnu i profilaktičku dezinfekciju
- PRETHODNA – koristi se prije mehaničkog čišćenja
- TEKUĆA – primjenjuje se svakog dana u tijeku bolesti ili u određenim vremenskim razmacima, što ovisi o osobinama uzročnika
- ZAVRŠNA – provodi se nakon što je prestala bolest, tj. kada je uklonjen izvor infekcije
- PROFILAKTlČKA – provodi se nakon završetka držanja životinja i prije utovara stoke u prijevozna sredstva
33. Deratizacija
- deratizacija je postupak uništavanja glodavaca koji prenose uzročnike zaraznih bolesti
PREVENTIVNE MJERE
- građevinarske tehničke metode i repelenti
- mreže, betonski zidovi

AGROTEHNIČKE METODE
- preoravanje, paljenje korova, potapanje hodnika u tlu

HIGIJENSKO-SANITARNE METODE
- uklanjanje otpadaka

MEHANlČKE FIZIKALNE MJERE
- klopke
- ljepila

BIOLOŠKE METODE
- mačke
- psi štakoraši

KEMIJSKE METODE
- muricidna sredstva – za miševe
- raticidna sredstva – za štakore

34. Dezinsekcija
- Dezinsekcijom se smatraju postupci suzbijanja člankonožaca koji mogu prenijeti uzročnike zaraznih bolesti ljudi i životinja, izazvati alergijske reakcije, imati toksično djelovanje ili su nametnici odnosno uznemirivači. Razlikujemo biološke, fizikalne i kemijske postupke suzbijanja insekata.
- Biološki postupci osnivaju se na djelovanju tzv. prirodnih neprijatelja insekata
- Mehanički su postupci održavanje čistoće objekata i okoliša, postavljanje zaštitnih mreža na prozore, prekopavanje gnojišta itd.
- Fizikalni su postupci primjena temperature, svjetlosti, vlage, gama-zraka, zvučnih valova i sl.
- Kemijskim sredstvima odnosno insekticidima organskog i anorganskog podrijetla.

35. Uzimanje i slanje materijala za mikrobiološku i serološku pretragu (V)
- Materijal se uzima od životinja koje su pokazale kliničke simptome,
- Od uginulih životinja uzimaju se djelovi organa koji sadrže 50 % zdravog a 50 % promjenjenog tkiva,
- Mateijal se uzima sterilnim instrumentima
- Materijal šaljemo u određenim količinama:
a) TEKUĆINE – 100 ml
b) KRV – 5 do 10 ml
c) TKIVA – 100 g
- Boce i epruvete moraju biti hermetički zatvorene a dijelovi moraju biti obljepljeni flasterom
- Stakleni pribor pakira se u čvrste kutije, na kutiju obavezno ide uputnica:
- naziv i adresa pošiljaoca,
- podaci o vlasniku životinje,
- podaci o životinji,
- vrsta pretrage koja se traži,
- popis materijala koji se šalje,
- sumnja na određenu bolest,
- liječenje koje je provedeno,
- potpis osobe koja šalje materijal
- Šalje se preporučenom poštom (treba obavezno napisati da se radi o zaraznom materijalu)
- Ili preko kurira
- Ribe se isključivo šalju preko kurira.

Serološka pretraga
- Uzima se 5-10 ml od velikih životinja i 2-5 ml od peradi ili riba
- U epruvetu se ne stavlja koagulans tako da se krv zgruša
- Uputnica je ista kao i za mikrobiološku pretragu.

36. Izrada mikroskopskih preparata (V)
- Oni služe u mikrobiologiji a pomoću njih proučavamo mikroorganizme.
- Djelimo ih na obojene i neobojene
1) Vlažni ili neobojeni preparat
- Materijal mora biti tekućina
- Na predmetnicu se stavi kap tekućine, pokrije se pokrovnicom, gleda se pod
mikroskopom pod srednjim povećanjem,

2) Otisak
- Materijal može biti ORGAN
KOŽA
SLUZNICA
- Uzmemo predmetnicu i pritisnemo na materijal i okrenemo tu stranu prema van da
se suši.

3) Krvni razmaz
- Krv vadimo: vena jugularis – velike životinje
Vena saphena – srednje životinje
Vena ulnaris – kod peradi
- kap krvi stavi se na jednu stranu predmetnice
- drugom predmetnicom pod kutem od 45° povučemo po prvoj predmetnici i stavimo
da se suši.
- brojimo leukocite: granulirani – bazofili, eozinofili, neutrofili
agranulirani – limfociti, monociti

37. Postupci nacjepljivanja hranjivih podloga i uzgoj bakterija (V)
- Postoje dva načina:
1) ISCRPLJIVANJE
- mikrobiološkom ušicom uzmemo materijal tako da je prije opalimo plamenom tada materijal razmažemo cik – cak pokretima po hranjivoj podlozi
2) RAZRIJEĐIVANJE
- materijal koji smo uzeli mikrobiološkom ušicom razmažemo u obliku ravnih crta ali se one moraju preklapati jedna preko druge, i kod tog nacjepljivanja svaki puta kada smo napravili jedne crte mikrobiološku ušicu moramo opaliti plamenom i ponovno uzeti materijal.

UZGOJ BAKTERIJA:
- Bakterije možemo uzgajati na:
BUJON – tekuća hranjiva podloga
AGAR – može biti KRUTA, POLUKRUTA
- Uvjeti koje moramo ispuniti da bi uzgojili bakterije:
a) Ph
b) Temperatura
c) Osmotski tlak
d) Kisik
e) Svjetlost

38. Uzgoj virusa – kultura stanica
- Za uzgoj virusa mogu se uzimati: bubrezi, testisi, pluća, koža
- Postupak:
Taj materijal usitnimo i prelijemo ga tripsinom. Nakon toga te stanice koje smo dobili stavimo na hranjivu podlogu i tada se na toj hranjivoj podlozi one umnožavaju.
Nakon toga mi ispitujemo virus. Na to stavimo virus koji želimo ispitati i tada počinje razgradnja stanice:
Mogu se javiti: a) uklopine
b) citopatogeni učinak virusa na stanice
Tako se dokazuje virus: Bjesnoće
HCC – zarazni hepatitis psa

39. Antibiogram (V)
- Rezultat istraživanja osjetljivosti izdvojene i identificirane bakterije prema određenim antibakterijskim lijekovima.
- Postupak – Disk – difuzija
1) Čista suspenzija bakterijskog soja
2) Nacjepljivanje – prelijevanjem po čvrstoj hranjivoj podlozi u Petrijevoj zdjelici.
3) Na osušenu podlogu pincetom se postavljaju diskovi (dijagonalni kolutiči) ili dijagonalne tablete – u razmaku od 3 cm. Diskovi sadrže standardiziranu količinu nekog antibakterijskog lijeka.
4) Zatvorena Petrijeva zdjelica – sobna temperatura – 15 do 30 min
- lijek iz diska difundira u hranjivu podlogu
5) Petrijeva zdjelica – inkubator 35°C-37°C – 12 do 18 sati
- zona u kojem nema vidljiva rasta tzv. zona inhibicije rasta bakterije
6) Mjerenje promjera tj. veličine područja inhibicije procjena osjetljivosti istraživanja bakterijskog soja.

S - +++ osjetljiv
I - ++ umjereno osjetljiv (srednje)
R - 0 otporan

40. Specifična i nespecifična otpornost
- Otpornost može biti:
- Specifična otpornost (stečena): STANIČNA - T limfociti
VANSTANIČNA – protutijela

- Nespecifična otpornost (prirođena) urođena:
1) Fagocitoza: mikrofagi, makrofagi
2) Upala
3) Interferon (virusi)
4) Primljivost (temperatura, ph tkiva)
5) Zdrava koža i sluznice

Interferon – (proizvodi ga stanica koju je napao virus) odmah se izlučuje kod virusne infekcije i ostaje do 5 dana u cirkulaciji.

Fagocitoza – proždiranje – odvija se u 4 faze:
a) Kemotaksija - putovanje prema Ag
b) Adherencija – priljubljivanje
c) Indigestija – uvlačenje u citoplazmu
d) Digestija- probava – prvo ga ubije a zatim ga razgradi enzimima iz
Mikrofagi – neutrofilni granulociti
Makrofagi – monociti

Primljivost
- Kokoš – temp 42 - 44°C neće obolit od štenečaka (pas 38,5)
- Ovisi o fiziološkim i anatomskim osobinama organizma.

Zdrava koža i sluznice
- pH kože, mikroflora kože, mehanička zaštita
- sluznice: slina (pH), suze, znoj, kašalj, kihanje
- želudac – HCl
- crijeva – crijevna mikroflora

41. Uzimanje i slanje materijala na parazitološku pretragu (V)
- Za parazitološku pretragu najčešće se šalje izmet, bris sluznice, urin, krv, tkivni i krvni razmaz koji se šalje u roku od 24 sata.
- Paraziti se tijekom transporta mogu promjeniti pa se šalju u njihovoj prirodnoj okolini tj. tamo gdje parazitiraju.

Slanje fecesa
- 10-20 g u plastičnoj ili staklenoj bočici
- Ako se ne šalje odmah konzervira se 10% formalinu

Slanje člankonožaca
- Mogu se slati živi ili uginuli u vlažnom ili suhom stanju
- Bolje je u vlažnom da se materijal bolje očuva.
- Šalje se u plastičnim ili staklenim cilindrima.

42. Metode koprološke pretrage (V)
- Pretraga fecesa na parazite, koristi se za otkrivanje svih invazijskih bolesti čiji su uzročnici lokalizirani u probavnom sustavu ili organima koji su prirodnim kanalima vezani uz probavni sustav
- U fecesu se mogu naći vegetativni ili cistični oblici protozoa: ODRASLI I RAZVOJNI STADIJI HELMINATA I DIJELOVI PARAZITA

- KOPROLOŠKA PRETRAGA MOŽE BITI:
a) MAKROSKOPSKA
• Parazitarni elementi uočavaju se golim okom
b) MIKROSKOPSKA
• Kvalitativna – određuje približan broj parazitarnih elemenata u 1g fecesa
• Kvantitativna – utvrđuje se prisustvo parazitarnih elemenata i vrsta

- KVALITATIVNA MIKROSKOPSKA KOPROLOŠKA PRETRAGA:
1) METODA BEZ KONCENTRACIJE PARAZITSKIH ELEMENATA
- Brze i jednostavne metode koje su prikladne za terensku izvedbu
- Nepouzdane su jer se kod uzimanja uzorka uzima mala količina fecesa, pa kod slabijih invazija nalaz može biti negativan
a) NATIVNI PREPARATI – mala količina fecesa stavlja se na predmetnicu, zatim se kapne kap vode, uklone se krupnije čestice sa fecesa, pokrije se pokrovnicom i mikroskopira
b) ANALNI I PERIANALNI BRIS – ljepljiva traka lijepi se oko anusa, prilijepi se za predmetnicu i zatim mikroskopira
- Koristi se za nalaz jajašca OXIURIS EQUI
c) METODA PO VAJDI – koristi se za nalaz ličinaka plućnih vlasaca kod preživača, feces se nakapa toplom vodom i ličinke ulaze u vodeni prsten

2) METODA S KONCENTRACIJOM PARAZITSKIH ELEMENATA
a) METODA SEDIMENTACIJE – temelji se na principu da jajašca i ostali parazitarni elementi zbog svoje težine se talože na dnuukoliko su suspendirani u specifično lakšu tekućinu
b) METODA FLOTACIJE – temelji se na fizikalnoj pojavi da jajašca u specifično težoj otopini isplivaju na površinu
- Kao flotaciona tekućina koristi se zasićena vodena otopina natrijeva klorida ili magnezijeva sulfata
- Nalazimo jajašca Ascaridae, Strongilidae, Kokcidiae, Oociste
- Za pretragu fecesa kunića, peradi, pasa i mačaka

43. Preventiva nematodoza u uzgoju domaćih životinja
- Domaće životinje vrlo su često invidirane parazitima iz razreda Nematoda. Da bi spriječili pojavu invazije poduzimaju se sljedeće mjere:
- Osigurati dobru prehranu i zoohigijenske uvjete, što je naročito važno za stajske invazije. Mlade životinje treba držati odvojeno od odraslih jer su odrasle životinje izvori invazije za podmladak. Redovito uklanjanje izmeta i sprječavanje kontaminacije životinjske hrane
- Izmet odlagati na određeno mjesto kroz određeno vrijeme radi biotermičke sterilizacije
- Stelju održavati suhom a nastambe povremeno prati vrućom vodom ili 2% otopinom natrijeve lužine
- Kod pašnog načina držanja treba koristiti pregonsko napasivanje, po mogućnosti mijenjati vrstu životinja na određenom dijelu pašnjaka ili vršiti izmjenu napasivanja i košnje
- Izbjegavati vlažne pašnjake koji pogoduju razvoju invazijskih ličinaka, te napasivanje za vrijeme rose jer se ličinke penju u gornje dijelove biljaka
- Uređivati pojilišta i osiguravati stoci dovoljno pitke vode
- U gravidnih životinja vršiti koprološku pretragu i liječiti invadirane
- Isto tako potrebno je vršiti koprološku pretragu i kod malih životinja i u slučaju pozitivnog nalaza liječiti sve životinje iz iste nastambe
- Provoditi dehelmintizaciju obično prije puštanja životinja na pašu te nakon povratka u staju
- Uništavati posrednike. Provoditi deratizaciju na stočarskim objektima
- Obavezan pregled mesa svinja i konja na tuberkulozu

44. Kokcidioza domaćih životinja
- Uzročnik je intracelularni parazit iz roda Eimeria i Isospora
- To su specifični uzročnici za pojedinu vrstu životinja i za pojedine organe

ETIOLOGIJA
- KOKCIDIAE – razvija se bez posrednika
- OOCISTE se izlučuju iz organizma fecesom i uz povoljne uvjete sporuliraju
- Do invazije dolazi – peroralnim putem, kontaminiranom hranom i vodom, sporuliranim oocistama
- U probavnom traktu oslobađaju se sporozoiti, ulaze u stanice epitela crijeva i nastaju ŠIZONTI, u svakom šizontu nastaje mnogo MEROZOITA
- Šizont puca i merozoiti izlaze van i napadaju druge stanice, nastaje druga generacija šizonata koji se naziva GAMETOGONIJA a nakon nje oplodnjom se stvaraju oociste i ciste koje s fecesom izlaze van

KOKCIDIOZA KOKOŠI
- Najpatogeniji uzročnici su EIMERIA TENELLA (uzrokuje cekalnu kokcidiozu) i EIMERIA NECATRIX (uzrokuje intestinalnu kokcidiozu)

KLINIČKA SLIKA
- E. Tenella – proljev, gubitak apetita, slabost, anemija, pospanost, smrt za 2-5 dana
- E. Necatrix – sluzav proljev sa primjesama krvi, mršavljenje, anemija, slabost, pilići koji prežive kokcidiozu stječu imunitet ali ostaju trajno kržljavi

DIJAGNOZA
- Za života – klinička slika, epizotiološki faktori, koprološka pretraga i to metodom flotacije nalazima oocista
- Patoanatomski – promjena na crijevima
- Histološki – nalaz stadija kokcidije

LIJEČENJE
- Sulfonamidi u vodi za piće 5 dana (ako je isplativo)

KOKCIDIOZA KUNIĆA
- Najčešće je uzročnik EIMERIA STIDAE koja parazitira u žučovodu
- Kao popratni simptom može se javiti ikterus (žutica)
- Liječi se sulfonamidima u vodi
- Za kuniće je karakteristična MRAMORIRANA JETRA – prošireni žućni kanalići ispunjeni parazitima i propalim epitelom

KLINIČKA SLIKA
- Crijevna kokcidioza – krvavi proljev, mršavljenje, može doći do uginuća
- Jetrena kokcidioza – koprološka pretraga (metoda flotacije), nalaz oocista – kod kunića je povećana jetra i trbuh zbog toga što su im crijeva puna plina

PROFILAKSA
- Redovito čišćenje, briga o higijeni, odvajanje odraslih od mladih
- Za perad – vakcina

45. Babezioza domaćih životinja (Piroplazmoza)
- Javlja se kod različitih domaćih životinja, ali i kod čovjeka

UZROČNIK
- Intracelularni protozoo iz roda BABESIA koji paratizira u krvnim stanicama tj. u eritrocitima
- Za razvoj koriste posebne vrste krpelja iz porodice IXOIDAE

ŠIRENJE
- Horizontalno – s krpelja na životinju
- Vertikalno – kada BABESIA ulazi u jajašca krpelja i širi se na nove generacije
- Krpelji su konačni nosioci, uzročnik se izlučuje putem sline, pa krpelj zarazi životinju sisanjem krvi
- Ako sporozoiti (tjelešca koja nastaju u toku so. diobe, ulaze u slinu za oko 2 dana) uđu u organizam životinje, ulaze u eritrocite i razaraju ih
- Zbog toga se oslobađa velika količina hemoglobina zbog čega može doći do hemoglobinurije (hemoglobin daje crvenu boju mokraći)

KLINIČKA SLIKA
- Životinje su mirnije, leže, imaju povišenu temperaturu

DIJAGNOZA
- Postavlja se na temelju kliničke slike i nalaza krpelja
- Hematološka pretraga – krvni razmaz obojen po GIEMSI
- Patoanatomski nalaz – potkožni i intermuskularni ikterični edemi, vodenasta krv, povećena jetra i slezena.

LIJEČENJE
- Imizol.

PROFILAKSA
- Suzbijanje posrednika (uništavanje krpelja) raznim sredstviam (akaricidnim)
- Obvezan pregled životinje nakon svake šetnje i u slučaju pronalaska krpelja obavezno skinuti

46. Metiljavost (Fascioloza)
UZROČNIK
- Fasciola Hepatica ili veliki ovčji metilj
- Živi u žućnim kanalićima jetre gdje se hrani sišući krv
- Ima hrapavu površinu kojom stalno iritira žućne kanaliće, zbog toga je poremećena funkcija jetre
- Javlja se kod goveda, ovca i drugih biljojeda, ali i kod čovjeka

ŠIRENJE
- Jajašca dospijevaju u okolinu izmetom, ta jajašca dospijevaju u vodu
- Tu se razvija zametak ili miracidij koji pliva u vodi i ulazi u posrednika – puža u kojem se razviju ličinke – redije
- One napuštaju puža i razviju se u metilje sa repićem – cerkarije
- One su neko vrijeme u vodi i već tu može doći do invazije
- Životinja se sigurno invadira putem metacerkarija tj. učahurenih cerkarija koji se nalaze na travi, vodenom bilju...
- Čovjek se invadira hraneći se divljim salatama

KLINIČKA SLIKA
- Kroz stijenku crijeva mladi metilji prodiru u jetreno tkivo, tu uzrokuju upale
- Anemija, proljev, pad mliječnosti

DIJAGNOZA
- Laboratorijska, koprološka pretraga.
- Patoanatomski nalaz (u jetri – mladi, a i spolno zreli metilji)

47. Protozoarne bolesti pasa
- Jedna od najčešćih i najopasnijih bolesti pasa je babezioza ili piroplazmoza. Naročito je ugroženo područje Zagreba gdje nekad bolest preraste u malu enzootiju. Uzročnik je B. canis koja parazitira u eritrocitima. Dolazi do opsežnog propadanja eritrocita što se manifestira poremećajem općeg stanja, anemijom, žuticom, hemoglobinurijom. U akutnom tijeku bolesti životinje mogu uginuti. Bolest prenose krpelji šikare, pa se bolest najviše javlja u vrijeme kada su krpelji najaktivniji.

- Lišmanijoza je također bolest pasa uzrokovana krvnim bičašem iz roda Leishmania a vrsta je L. infantum. Enzootsko područje za ovu bolest je Dubrovnik sa okolicom te Dalmacija. Leishmanije parazitiraju u makrofagima psa a bolest prenose sitni kukci tzv. papatači ili nevidi čije ženke sišu krv najčešće u sumrak i noću. Psi mogu oboljeti od visceralnog i kožnog oblika lišmanioze. Visceralni oblik ima najčešće kroničan tijek i manifestira se kaheksijom, anemijom, upalom limfnih čvorova, promjenama na očima, na koži, naročito na licu i nogama.

- Kokcidioza (izosporoza) je vrlo česta bolest pasa ali najčešeće prolazi bez kliničkih simptoma jedino ako se životinje drže u nehigijenskim uvjetima i prenatrpanim nastambama može se javiti proljev i ostali simptomi.

- Psi mogu oboljeti i od toksoplazmoze iako ova bolest u prirodi najčešće prolazi latentno. Uzročnik je Toxoplasma gondii. To je cistotvorna kokcidija koja u prirodi dolazi u tri oblika tahizoit, tkivna cista i oocista. Svi oblici su invazijski. Manifestni oblik prvenstveno se javlja kod mladih pasa a simptomi su vrlo različiti. Pneumonia, hepatitis, gastroenteritis, miokarditis, upala limfnih čvorova, oštećenje CNS-a i dr.

- Kod pasa još mogu parazitirati i cistotvorne kokcidije iz roda Sarcocystis. Pas je za ovu vrstu konačni nositelj jer se u njegovom crijevu oblikuju oociste koje već u organizmu sporuliraju. Pas se invadira tkivnim cistama koje se nalaze u mesu preživača ili svinje. I ova je bolest latentne prirode.

- Od bičaša u crijevu psa mogu parazitirati i Trychomonas intestinalis, te Giardia lamblia koje kod većeg stupnja ivazije mogu izazvati proljev odnosno probavne poremećaje.

48. Askaridoza domaćih životinja (glistavost)
- Uzrokuju ih krupni valjkasti crvi koji paratiziraju u tankom crijevu domaćih i divljih životinja

ASKAROZA SVINJA
UZROČNIK
- Askaris suum
- Obolijevaju prasad i nazimad putem kontaminirane hrane i vode u kojima su jajašca sa invazionom ličinkom
- Trahealna migracija – svinja pojede jajašca i u crijevu se oslobodi ličinka koja putuje po tijelu kroz pluća, bronhe do dušnika i ždrijela i životinja je ponovno guta
- U crijevima spolno dozrije, stvara jajašca koja se izlučuju izmetom
- Odrasla trakavica hrani se crijevnim sadržajem

KLINIČKA SLIKA
- Upala pluća, mršavost, proljev/začep, nastrani apetit, grčevi muskulature, može doći do uginuća

DIJAGNOSTIKA
- Nalazak jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazinom, tretiraju se sve životinje

PARASKAROZA KONJA
UZROČNIK
- Paraskaris equorum
- Obolijeva ždrebad, stariji predstavljaju izvor
- Trahealna migracija
- Za 2.mj. razvije se odrasli oblik u crijevima

KLINIČKA SLIKA
- Bronhopneumonija, kašalj, povišena temperatura
- Konji mršave, imaju proljev ili začep, kolike, grčeve

DIJAGNOSTIKA
- Prema ponašanju životinja, nalazom jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazil, verpanil

TOXOKAROZA GOVEDA
UZROČNIK
- Toxokara vitulorum i Neoascaris vitulorum
- Obolijeva telad ispod godinu dana, a invadira se intrauterino ili galaktogeno

KLINIČKA SLIKA
- Proljev, opstipacije, kolike, anemija, mršavost
- Nastamba ima miris po kloroformu (zbog raspadanja velikog broja glista u crijevima)

DIJAGNOSTIKA
- Nalazom jajašaca u izmetu

LIJEČENJE
- Piperazil, verpanil

49. Ehinokokoza
- Trakavičavost u pasa

UZROČNIK
- Echinococcus granulosus
- Odrastao oblik trakavice živi u psu (lisica, vuk), a ciste se nalaze u ovci, svinji, govedu i čovjeku
- Pas se zarazi jedući zaražene organe
- Jajašca se izlučuju izmetom
- Iz jajašca, koja dospiju u crijeva, razvije se zametak koji krvlju i limfom putuje organizmom
- Može doći do pluća, a najčešće je u jetri

KLINIČKA SLIKA
- Žutica, gubitak apetita
- Kašalj, upala pluća i plućne ovojnice

DIJAGNOSTIKA
- Pretragom fecesa, patoanatomski nalaz

PROFILAKSA
- Dehelmintizacija pasa, izbjegavanje dodira sa psima

50. Cisticerkoza goveda i svinja
- još se naziva i MIŠIĆNA CISTICERKOZA ili IKRlČAVOST
UZROČNIK:
a) TENIA SAGINATA – govedo
b) TENIA SOLIUM – svinja
- uzročnik izgleda kao mjehurić ispunjen bistrom tekućinom, a na stijenci ima uvrnutu glavicu sa 4 siske
- goveda i svinje zaraze se kontaminiranom hranom i vodom
- u crijevima životinja iz jajašca se izvale nerazvijene ličinke koje se razvijaju u ikrice
- ikrice su smještene u mišićnom tkivu srca, jezika, skeletne muskulature, naročito massetera i buta
- ponekad se mogu javiti i u moždanom tkivu (svinjska cisticerkoza)
- u domaćih životinja nema znakova bolesti, već se moze uočiti otežano gutanje i potištenost
- glavni nosioc je čovjek
- čovjek se invadira jedući svinjsko i goveđe meso koje je nedovoljno kuhano ili pefieno
- kod čovjeka se može javiti larvalni oblik trakavice pa nastale ikrice naseljavaju mozak, a takav čovjek ima epileptičine napade
- za života se dijagnoza lakše postavlja nalazom ikrica u mesu, kod svinja u jeziku ili očnim vjeđama, kod čovjeka serološkom pretragom
- nakon klanja ili uginuća životinje goveđe srce ili masetere moramo zarezivati da bi uočili ikrice
- bolest se suzbija savjesnim pregledom goveđeg i svinjskog mesa te provođenjem svih postupaka u skladu s propisima
- važno je urediti sanitarije na svim stočarskim objektima
- ljudi se moraju liječiti dok se svi ostali higijenski moraju osvještavati
51. Nametnici na koži
- Na koži domaćih životinja parazitiraju člankonošci (ARTKROPODA) iz dva razreda: ARAHNOIDEA (paučnjaci) i INSECTA (kukci).

ARAHNOIDEA
- to su beskrilni člankonošci
- dijele se u 7 redova, a za veterinarsku medicinu zančajan je samo red ACARA,
grinje
- grinje su jako rasprostranjene u prirodi
- grinje se hrane kožnim detritusom, limfom, krvlju, dlakom, perjem, živim tkivom i
seroznim tekućinama
- acari uzrokuju šugu domaćih životinja, demodikozu, krpeljivost uzrokovanu
porodicom IXODIDAE (krpelji šikara) i ARGASIDAE (krpelj nastambe)

ŠUGA DOMAĆIH ŽIVOTINJA
- to je kontagiozna bolest, kroničnog tijeka, koju karakterizira svrbež i promjene na
koži
- šuga se javlja u većim aglomeracijama, većinom zimi i brzo se širi
- razlikujemo rod: SARCOPTES – parazitira kod ovaca, konja, goveda, svinja, kunića
– parazitira u koži, buši hodnike, hrani se limfom i
stanicama epiderma
NOTOEDRES – parazitira kod psa, mačke
– paratizira u koži
PSOROPTES – paratizira kod ovaca, konja, goveda, kunića
– paratizira na koži
– uzrokuje otpadanje vune kod ovaca
OTODECTES – paratizira kod psa, mačke
CHORIOPTES, CNEMIDOCOPTES – paratiziraju na koži
- šugavci izazivaju svrbež, pa nastaju ozljede na koži zbog upornog češanja.

DIJAGNOZA: dermatološka pretraga i nalaz parazita
LIJEČENJE: Iverktin

DEMODIKOZA
- uzročnici su različite vrste grinja iz roda DEMODEX
- uzročnici žive u dlačnim folikulima gdje se razmnožavaju
- najznačajnije je za pse (češće debermani, kratkodlaki ptičari)
- najčešće se prenosi neonatalnim putem, a za pojavu bolesti pogoduje i loša kondicija
životinje, virusne infekcije, genetska predispozicija.

SIMPTOMI
- velik broj životinja mogu biti nositelji, bez kliničkih simptoma
- promjene najčešće započinju na glavi i polako se šire dalje
a) SKVANOZNI OBLIK
- promjene su obično okruglastog oblika sa prorijeđenom dlakom
- promjene su najčešće na glavi i prednjim nogama
- koža je crvena sa malim papulama, koža kasnije odeblja, postaje plavičasta i ljušti se.
b) PUSTULOZNI OBLIK
- posljedica je bakterijske infekcije
- pustule apscediraju, stvaraju se kraste, koža odeblja i
- javlja se neugodan miris
c) ATIPIČNI OBLIK
- simptomi ne moraju biti izraženi

DIJAGNOZA: dermatološka pretraga i metoda kuhanja
LIJEČENJE: Amitraz
PROFILAKSA: pravilna ishrana i njega

52. Provođenje profilaktičkih mjera na peradnjaku (V)
NESPECIFIČNE MJERE
- treba nabavljati perad jednodnevnih roditeljskih pilića za koju proizvodač jamči visoku proizvodnju i otpornost
- smještaj mora biti odgovarajući sa funkcionalnom opremom, propisanom temperaturom i vlagom zraka, ne smiju biti preniske ili previsoke temperature, previsoka ili preniska vlažnost, slaba (loša) ventilacija ili previše svjetla
- u malom prostoru ne smije biti velik broj životinja
- na jednoj farmi samo jedan oblik proizvodnje, u jednom objektu sve životinje iste dobi, načelo "all in- all out", odmor objekta najmanje 14 dana između 2 proizvodna ciklusa
- pravilna hranidba, niti premalo niti previše hrane, neizbalansiran sastav hrane uzrokuje smanjen rast, gubitak tjelesne težine, smanjenu nesivost, avitaminoze

SPECIFIČNE MJERE
- vakcinacija pregledane i zdrave peradi
- u svrhu medikamentozne preventive se koriste antibiotici, sulfonamidi, insekticidi, vitamini, to sve protiv kokcidioze i ektoparazita
- uginulu perad treba sakupljati svakodnevno i raditi sekciju izvan farme
- sanitarnim mjerama spiječavamo unos i širenje bolesti na farmi, proizvodni objekti moraju biti dovoljno udaljeni i ograđeni ogradom, osoblje farme mora imati zaštitnu odjeću i obuću koja se presvlači nakon izlaska iz farme, vozila se moraju nakon transporta očistiti i dezinficirati, posjetitelji trebaju dobiti posebnu odjeću i obuću, čišćenje i dezinfekcija se obavlja nakon svakog ciklusa proizvodnje

53. Upotreba inkubatora i valjenje pernatog podmladaka (V)
- Inkubatori se koriste za umjetno nasađivanje jaja – postoji više vrsta inkubatora
1) JEDNOSLOJNI – izgleda kao sanduk, a jaja se ulažu u samo jednom sloju, kapacitet im iznosi 50-600 jaja
2) VIŠESLOJNI – poput ormara je, u središnjem dijelu se nalazi uređaj za zagrijavanje i vlaženje zraka, a u prostranim djelovima nalaze se okviri za smještaj jaja -njihov kapacitet iznosi do 50 000 jaja
- Inkubator se sastoji od dijela koji služi za leženje jaja do 180 dana inkubacije i taj dio se zove PREDVALIONIK.
- Drugi dio je VALIONIK, tu se jaja premještaju do kraja inkubacije ili valjenja (19-21 dan)
- Valionica ili inkubatorska stanica mora imati:
• prostoriju za prihvat i sortiranje jaja
• plinsku komoru (dezinf.)
• prostor sa predvalionicima i valionicima
• prostor za smještaj i sortiranje jednodnevnih pilića
• prostor za valioničku opremu i skladište ambalaže
- Temperatura kod nasađivanja do 18 dana iznosi 38° C a od 19-21 dana 37°C
- Relativna vlaga mora biti 80%
- Jaja za nasad ne smiju biti starija od 7 dana
- jaja se uskladištuju u suhoj polumračnoj prostoriji na temperaturi 15-18 °C
- Za nasad se nesmiju koristiti jaja koja imaju nepravilan oblik i veličinu jaja sa 2 žumanjka, gdje je žumanjak priljepljen za ljusku ili jaja s napuknutom ljuskom

54. Ptičja gripa
- Zarazna virusna bolest domaće peradi i divljih ptica

ETIOLOGIJA
- Uzročnik je RNA virus – Ortomixoviridae, a rod Influenca virus – tip A
- Prema patogenosti imamo 2 skupine virusa:
1) Nisko patogeni – uzrokuje blage simptome bolesti, a u slučaju sekundarnih oboljenja (E. Coli, mikoplazmom) + nepovoljni uvjeti okoliša mogu uzrokovati smrtnost do 50%
2) Visoko patogeni – nastaje teško oboljenje i smrtnost gotovo 100%

EPIZOOTIOLOGIJA
- Oboljevaju kokoši i purani, a kod pataka i gusaka se razviju slabi simptomi
- Divlje ptice (npr. divlje patke) prirodno su otporne na bolest i ne pokazuju kliničke simptome bolesti tj. ove životinje su rezervoari tog uzročnika i glavna su opasnost prijenosa te bolesti na domaću perad
- Rizične skupine su i ekstenzivno i intenzivno držanje peradi
- Izvor: zaražene ptice, feces, iscjedak dišnoga sustava, lešine ptica, kontaminirana hrana, voda i oprema
- Širenje: postoji primaran način (sa divljih na domaće) i sekundarni način (prijenos virusa od peradnjaka do peradnjaka – obuća, odjeća, prijevoz)

KLINIČKA SLIKA
1) Iznenadna uginuća bez vidljivih kliničkih simptoma
2) Iscjedak dišnoga sustava ŕ posljedica kašljanje, šmrcanje, disanje na otvoren kljun, javlja se sinusitis, edem vrata i glave, javlja se potištenost, nakostriješenost perja, pad nesivosti i valivost
Ř Loša kvaliteta ljuske jajeta
Ř Cijanoza krijeste i podbradnjaka
Ř Sitna točkasta krvarenja po sluznicama i potkožna krvarenja (na dijelovima nepokrivena perjem – na nogama)
Ř Živčane smetnje – nekoordinirane kretnje, grčevi, paralize, kretnje u krug)

DIJAGNOZA
- Klinička slika
- Na temelju epizootiološke pretrage, razudbeni nalaz, brisevi grla i kloake

LIJEČENJE
- Nema liječenja

PROFILAKSA
- Poduzeti sve higijensko-sanitarne mjere

55. Njega legla kod pasa i mačaka
-

56. Održavanje higijene pasa
- Češljanje i četkanje: uklanjanje mrtve dlake, prljavštine i parazita, poticanje cirkulacije kože, estetski razlozi, raspetljavanje dlake
- Šišanje i timarenje pasa koji se ne linjaju. Šišaju se npr. pudli, a trimaju šnauceri, erdel terijeri, zapadno škotski bijeli terijeri, trimanje je lomljenje dlake preko oštrog nožića
- Kupanje samo u psećim šamponima i to svaka 3 mjeseca, ne češće. Prečestim kupanjem uklanja se zaštitni sloj (loj), koža se suši i može doći do raznih patoloških promjena – bolesti, pH ljudske kože je lužnat, a pseće kiseo. Običnom, čistom vodom smiju se kupati svaki dan
- Njega noktiju – psi koji se ne kreću, koji su u stanovima ne troše dovoljno nokte, pa ih treba podrezivati posebnim ˝okruglastim˝ škarama koje vrše podjednak pritisak na sve dijelove nokta. Običnim, ravnim škarama nokti pucaju i u pukotine se zavlače mikroorganizmi i prljavština, te može doći do upale. Treba paziti pri rezanju na krvne žile i živce koji se nalaze u noktima
- Njega zuba – eventualno pranje, ali ih treba na to naviknuti od ranih dana. Čišćenje kamenca mehanički ili ultrazvučno, kako bismo spriječili upale zubnog mesa i razna oboljenja
- Higijena uški – čupkanje dlake iz unutrašnjosti uha kako se ne bi nakupljale travčice, prljavština itd. Čišćenje uški vlažnom vatom na prstu, ne štapićima!
Najčešći problemi su upale različite etiologije, vrlo česta je ušna šuga, i u toplom i suhom periodu stoklas ili klasić divljeg ječma, koji može probušiti bubnjić
- Analne vrećice – sekret služi za međusobno prepoznavanje i obilježavanje teritorija. Ako se pas ne kreće dovoljno i ako se neadekvatno hrani, može doći do problema: začepljenje i upala. Pas se češe oko korijena repa, vuče stražnji kraj po podu (sanjka se). Liječenje se sastoji od pražnjenja analki prstima, ispiranje antibioticima, tretiranje protiv buha, ne ih dirati ako nema problema!!!
- Buhe – redovito tretiranje protiv buha; koje mogu prenositi trakavicu Dipilidium caninum
- Krpelji – u proljeće. Opasni zbog prenošenja raznih bolesti: najznačajnija je parazitarna piroplazmoza ili babezioza, te virusna upala mozga i moždanih ovojnica, koja je opasna i za ljude.
- Rezanje 5. Prsta, repova, uški

57. Održavanje higijene mačaka
- Sve je slično. Kupati ih rjeđe jer se mačke same peru. Osigurati im mjesto (kora drveta, omotano debelo uže oko nekog stupa i sl.) na kojem će oštriti pandže.
- U stanu im treba osigurati mačji WC, napunjen sa pijeskom, kako bi sakrile svoj trag zakopavanjem. Redovito održavati higijenu zahoda.
- Češljanje, pranje, buhe, uške, zubi, itd.
58. Zaštita legla
- Općenito se smatra da leglo prolazi kroz 3 kritična razdoblja:
- PRVO KRITIČNO DOBA nastupa odmah nakon rođenja, a završava 5. ili 6. dana života. U samom trenutku poroda, za vrijeme prolaza kroz majčinu rodnicu, štene se može zaraziti mikroorganizmima, ako je njima rodnica zagađena. Dan, dva nakon porođaja u štenetu se namnože mikroorganizmi i počinju se pojavljivati prvi znakovi bolesti: cvili, zaostaje u razvoju, ne može uzimati hranu, brzo ugiba. Bolest se zove septikemija mladunčadi, a liječenje je moguće ako se pravovremeno započne. Obično oboli prvorođena štenad, u najtežem obliku bolesti.
- DRUGO KRITIČNO DOBA traje od 2. – 3. tjedna života, a posljedica je jakog napada glista koje štene dobije dok je još u majici, 4 dana prije porođaja. Tada se gliste koje su učahurene u majčinom mišičju, djlovanjem hormona, probude i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tijelo štenaca. Gliste će nakon 20-ak dana doći u pluća štenaca, kad će se očitovati simptomi. Najjači napad glista i najveća smrtnost štenadi opaža se u prvim kujinim leglima, dok se ne istroše zalihe glista u majčinom mišičju. Liječenje je teško. Novorođenu štenad treba pravilno i redovito čistiti od glista, svakih 14 dana različitim preparatima. (Banmint pasta, Verpanil, Droncit...).
- TREĆE KRITIČNO DOBA obično nastupa nakon 7. tjedna života, kada se pojavljuju razne virusne zarazne bolesti, kao što su štenećak, parvoviroza, leptospiroza, zarazna upala jetre. Sišući mlijeko (kolostrum), štene već prvog dana dobije i zaštitna tijela protiv svih bolesti na koje je majka otporna, zato što ih je preboljela ili zato što je protiv njih cijepljena. Ukoliko majka nema antitijela, štenad može i puno prije oboliti. U dobi od 7 tjedana antitijela dobivena od majke nestaju, stoga se štene u to doba treba cijepiti zaštitnim cjepivima, koja će potaknuti stvaranje vlastitih antitijela i štititi organizam. Nakon toga 3 – 4 tjedna treba ponoviti cijepljenje, odnosno treba se pridržavati uputstava proizvođača cjepiva. Pas u vrijeme cijepljenja mora biti zdrav i očišćen od crijevnih parazita. Pretpostavimo li da u mlijeku nema protutijela, štenad privremeno možemo zaštititi primjenom tvornički pripremljenog zaštitnog seruma.

ZAŠTITA LEGLA MAČAKA
- Između 7. i 8. tjedna života vrijeme je kad mačića treba cijepiti protiv zaraznih bolesti. Do tog vremena mačić je zaštićen prirodnom pasivnom imunošću, tj. protutijelima koje je mačić dobio od svoje majke preko posteljice i kolostruma. Bitno je da majka bude cijepljena protiv zaraznih bolesti prije parenja. Mogu se cijepiti samo zdravi mačići i očišćeni od glista. Ako se cijepi dok je bolestan, ne može stvoriti dovoljno protutijela.
- PRVEVENTIVA – SHEMA:
- 3. – 4. tjedna – prvo čišćenje od glista
- 8. tjedna – prvo cijepljenje kombiniranim cjepivom protiv panleukopenije, rinotraheitis i mačja leukemija
- 10. tjedna – drugo čišćenje od glista
- 12. tjedna – protiv bjesnoće
- Sva cijepljenja ponavljati 1x godišnje
- Panleukemija – zarazna bolest probavnog sustava

59. Salmoneloza domaćih životinja (paratifus)
- Salmoneloza je skupni naziv za zarazne bolesti domaćih i divljih životinja kao i čovjeka uzrokovane bakterijama iz roda salmonela
- To je svjetska zaraza, u nas ima najveće značenje salmoneloza peradi i svinja
- To je i uvjetna zarazna bolest, pa se javlja u životinja koje žive u lošim zoohigijenskim uvjetima
- Salmonela ima 2 vrste: S. Enterica i S. Bongori
- Izvor zaraze: primarni, sekundarni, u ptica transovijarno, a salmonela je alimentarna infekcija
- Patogeneza: nakon ulaska u krv nastaje septikemija, a u crijevima se ugnijezdi u limfne folikule, pa se javljaju ulcusi limfnih folikula čije je dno niže od razine stijenke crijeva sa okolnim reaktivnim bedemom, zbog navedenih promjena javljaju se simptomi gastroenteritisa
- U peradi glavne promjene su u jajčanim folikulima (imaju izgled grožđica), a u pijetlova degenerativne promjene na testisima
- Simptomi svinja: u akutnom septikemijskom obliku javlja se OIS, povraćanje, proljev bez primjesa krvi, crvenilo kože, tzv. cinober boja, u kroničnom obliku su sindrom kroničnih zaraznih bolesti, proljev, a kao komplikacija pneumonija
- Kokoši: bolest se naziva kokošji tifus, uzročnik je S. Galinarum, slabo izražen OIS, pingvinski stav, lažne opstipacije uz ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini) te smanjena nesivost, mršavost, proljev bijele boje, a moguća su brza uginuća zbog rupture jetre
- Patoanatomski nalaz: degeneracija jajčanog folikula
- U peradi se prenosi preko jaja, iz kontaminiranih jaja može nastati mućak (kada embrio odmah ugiba) ili zadušak (pile ugiba odmah nakon valjenja)
- Kod kokoši uzročnik je i S. Pulorum, pa je bolest puluroza, takvi pilići ostaju doživotno kliconoše
- Profilaksa: izolacija bolesnih od zdravih, dezinfekcija, uklanjanje kliconoša
- Nije ju uputno liječiti, ali kad se radi o malom broju, njih neškodljivo uklanjamo, a kod velikog broja oboljelih uz popravljanje zoohigijenskih uvjeta života, dijetnu ishranu

- Vrste kod svih domaćih životinja:
- SVINJE – S. Choleresuis
- PERAD – S. Galinarum – pullorum
- KONJ – S. Typhimurium, S. Enteriditis, S. Abortusequi
- GOVEDO – S. Typhimurium, S. Enteriditis
- OVCE – S. Typhimurium, S. Abortusovis
- MESOJEDI – S. Typhimurium

60. Septikemijske zarazne bolesti svinja
SVINJSKA KUGA:
- svjetska zaraza svinja, virus je iz porodice TOGAVIRIDE
- bolest se širi prometom svinja, primarno, sekundarno, ali i domaćim životinjama (ptice grabljivice, pas, mačka)
- virus je endoteliotropan, pa krvne žile postaju polupropusne, a kao posljedica toga nastaju degenerativne: i upalne promjene tkiva, kao i točkasta krvarenja (petehije)
- bolest se javlja u tipičnom i atipičnom obliku
- u atipičnom obliku se može javiti u izrazito blagom ili žestokom obliku bolesti, a kod tipične kuge u perakutnom obliku životinja ugiba naglo zbog moždane apopleksije
- kod akutnog oblika: OIS, gnojni konjuktivitis, hodaju po vršcima prstiju zbog poliatritisa (upala svih zglobova), glas je hrapav, dubok, a kasnije dolazi do afonije (potpuni gubitak glasa), petehije po koži, nekroza uške i repa, povraćanje, proljev smrdljiv sa primjesama krvi, otežano disanje i kašalj
- patoanatomski nalaz: u crijevima butoni (gumbolike tvorbe uzdignute iznad stijenke crijeva)
- terapija se ne provodi jer se svinjska kuga suzbija po zakonu
- neškodljivo se uklanjaju sve bolesne i sumnjive životinje
- primljive životinje cijepimo lapiniziranom vakcinom (izvedenom na kuniću)

VRBANAC:
- uvjetna svjetska akutna zaraza svinja i drugih životinja kao i čovjeka
- uzročnik je bakterija ERYSIPELOTHRIX RUSHlOPATHIE
- izvori infekcije: primarni, sekundarni, insekti koji sišu krv
- bakterija se nalazi i u tonzilama zdravih životinja, pa u lošim zoohigijenskim uvjetima kada padne otpornost životinje uzročnik se namnoži i izaziva bolest, zbog toga to je uvjetna bolest
- patogeneza: sa ulaznih vrata prodire u krv, nastaje septikemija, a toksini uzročnika oštećuju endotel krvnih žila
- simptomi kod kroničnog vrbanca: nekroza kože, bradavičasta upala endokarda i artritis te alergijske pojave
- kod septikemijskog oblika: OIS, plavocrvena boja kože, urtike ili ožarice (2-3mm uzdignute romboidne tvorbe iznad razine kože koje nestaju za 2-3 dana)
- kod tzv. bijelog vrbanca nema nikakvih promjena na koži
- glas je visoki, cvileći i bolan, artritis (upala zglobova)
- kronični oblik: sindrom kroničnih zaraznih bolesti, kao i 3 bolesti koje se mogu javiti pojedinačno ili u kombinacijama:
1. nekroza kože: otpadanje vrha ušiju i repa
2. poliatritis- upala svih zglobova
3. verukozni endokarditis (bradavičasta upala endokarda) – patoanatomski
nalaz: povećana slezena koja na zraku poprima boju cigle
- terapija: izolacija bolesnih životinja od zdravih, neškodljivo uklanjanje lešina, hiperimuni serum + penicillin
- profilaksa: vakcinacija primljivih životinja

61. Zaštitna cijepljenja mladunčadi pasa protiv zaraznih bolesti
1) ŠTENEĆAK – RNA virus iz porodice Paramyxoviridae
- ugroženo – 2x: l put sa 6 tjedana jer tada prestaje pasivna imunost, nesmijemo prije jer virus može interferirati u stvaranje aktivne imunosti (može spriječiti stvaranje aktivne imunosti)
- 2. put se vakcinira sa 12-16 tjedana
- neugroženo – jednokratna vakcinacija sa 16 tjedana
2) ZARAZNI HEPATITIS PASA (HCC) – imunoprofilaksa – DNA virus iz porodice Adenoviridae
- atenuirana vakcina, često u sklopu polivalentnih vakcina životinja se može vakcinirati odmah poslije poroda tj. po odbiću od sise ili možemo vakcinirati kuje prije ili neposredno poslije parenja.
3) PARVOVIRUSNA INFEKCIJA PASA – imunoprofilaksa – DNA virus iz porodice Parvoviridae
- vakcinacija u sklopu polivalentnih vakcina – vakcinacija po odbiću

62. Askolijeva termoprecipitacija – Bedrenica (V)
BEDRENICA
ETIOLOGIJA
- uzročnik je bakterija baccilus anthracis, negibljiv, aeroban, tvori spore i endotoksine, raste u kolonijama poput uvojaka kose

EPIZOOTIOLOGIJA
- primarni izvori su izlučevine bolesnih životinja, mlijeko i izmet, Iešine, dijelovi lešina
- bolest tla, uzročnik se u obliku spore može u tlu preživjeti do 50 god.
- ulazna vrata – probavni sustav i povrijeđena koža
PATOGENEZA
- uzročnik se umnaža na ulaznom mjestu, tamo se širi u okolinu i limfne čvorove, uzrokuje lokalnu infekciju ili ulazi u krv pa nastaje septikemija, toksinima uzrokuje sindrom bolesti i smrt djelujući na CNS depresijom i paralizom dišnog centra

KLINIČKA SLIKA
- inkubacija traje 3 dana
- Perakutni oblik – simptomi moždane apopleksije, vrtoglavice, teturanje, škripanje zuba, krvarenja iz prirodnih otvora i za nekoliko sati uginuće u grčevima
- Akutni i subakutni – u goveda, nadam, količni napadi a u krava muzara nagli pad mliječnosti, u koži grlišta i vrata edemi, ponekad karbunkuli u goveda, konja i pasa, povećani limfni čvorovi, vidljive sluznice u početku hiperemične, crvene, poslije cijanotične
- posebno kod svinja se očituje lokalizirana bedrenica na ždrijelu, grkljanu i okolici s grlišnim edemom, OIS ,otežano diše, ne otvara usta i brzo ugiba zbog gušenja
- u mesoždera prevladava upala probavnog sustava s povraćanjem i proljevom, a u peradi edem glave i vrata s brzim uginućem

DIJAGNOSTIKA
- Epizootiološka, patoanatomska, ASCOLIJEVA TERMOPRECIPITACIJA, bakteriološka nakon uginuća i biološki pokus na mišu

LIJEČENJE
- etiološko ATB i simptomatsko krvožilnog i probavnog sustava

PROFILAKSA
- neškodljivo uklanjanje i imunoprofilaksa ASCOLIJEVA TERMOPRECIPITACIJA
- obavlja se postmortalno (nakon smrti životinje)
- uzimamo ušku (iz nje neće izaći mnogo krvi), usitnimno je i prokuhamo
- u reakciju ulazimo s poznatim serumom - ascolijev serum jer se antitijela nisu stvorila
- u 3 epruvete stavi se mala količina Ascolijevog seruma na njega se pažljivo doda mala količina iscrpka (nesmije doći do mješanja)
- u drugu epruvetu stavlja se serum životinje koja je uginula od bedrenice, a u treću se stavlja iscrpak od životinje za koju se smatra da boluje od bedrenice
- ako je reakcija pozitivna, na dodimoj plohi između iscrpka i seruma stvara se bijelo zamućenje koje se naziva precipitacijski prsten, dok kod negativne reakcije na dodirnoj plohi nema prstena.

63. Infekciozna anemija kopitara – GDP test (V)
IAK
- svjetska zaraza kopitara
- uzročnik je virus iz porodice RETROVIRIDAE
- javlja se u distriktima, močvarnim i šumovitim područjima u kojima se nalaze insekti koji sišu krv

IZVORI INFEKCIJE
- bolesne životinje, a naročito sekreti i ekskreti, nesterilnim instrumentima, koitusom a teški napori smanjuju prirodnu otpornost životinje

KLINIČKA SLIKA
- perakutni oblik: kolike i nagla uginuća zbog apoplaksije (pucanje krvnih žila mozga)
- akutni oblik: OIS, visoka temperatura koja traje do 35 dana, mršavljenje uz dobar apetit, edemi u potkožju po trbuhu i nogama, životinja je slaba, ne može raditi, a broj eritrocita pred smrt se smanji na 1 milijun, životinja u toj fazi može uginuti ili se temperatura smanji na normal
- subakutni oblik - izmjena febrilnih i afebrilnih stanja
- kronični oblik - traje mjesecima i godinama
- latentni oblik - bez simptoma bolesti koji može trajati čak i do 13 godina
- životinja koja je jednom inficirana virusom IAK-a ostaje doživotni kliconoša

PATOANATOMSKE PROMJENE
- jetra i slezena su povećane i sluznice su blijede, iscjedak iz nosa i oka

DIJAGNOZA
- bolest se dijagnosticira specifičnim serološkim postupkom tj. GDP testom kojim dokazujemo protutijela tj. precipitini u serumu inficiranog konja koji traju doživotno

LIJEČENJE
- nema, pozitivne životinje neškodljivo uklanjamo, a prilikom masovnih dijagnostičkih terapeutskih ili kirurških zahvata za svaku životinju upotrebljavamo sterilne instrumente

GDP TEST
- gel difuzijski postupak – imunodifuzija u gelu

POSTUPAK
- u Petrijevu zdjelicu stavimo 2 sloja gela, jedan tvrdi i jedan mekši sloj i izbušimo rupice
- u središnju rupicu stavljamo poznato antitijelo a u ostale rupice serume raznih životinja
- u tom testu sudjeluju antitijela koja se zovu PRECIPITINI a kada na sebe vežu antigen nastaje PRECIPITAT
- tražimo antigen i ako se prepoznaju oni difundiraju u obliku linije precipitacije

64. BSE
- UZROČNIK – prion – to je infekciozna čestica proteinske naravi
- Kronična bolest CNS-a
- Širi se upotrebom mesnog koštanog brašna dobivenog preradom ovce koje su bolovale od bolesti SKREPI (svrbež)
- Prion se ugrađuje u stanive svih tkiva
- Inkubacija 4-5 god, (a kod čovjeka više od 10 god), bolest traje od nekoliko tjedana do par mjeseci
- Započinje s promjenama u ponašanju, zanošenje stražnjih nogu te cijelog tijela, nepravilan hod
- Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke pretrage i promatranjem reakcije
- Životinju možemo voditi u krug pri čemu promatramo hod stražnjih nogu

65. Tetanus
UZROČNIK
- sporulirajući anaerob Clostridium tetani
- uzročnik stvara agresivne toksine
- nekontagiozna afebrilna zaraza
- bolest tla jer se nalazi u probavnom traktu životinja i čovjeka

PATOGENEZA
- nastaje obično kao lokalna infekcija preko rana, na stranom predmetu nalaze se aerobi I uzročnik anaerob koji ulazi duboko u ranu
- aerobi potroše kisik, stvore anaerobne uvjete, pa se Cl. tetani umnožava, stvara toksine koji preko živaca prodru u CNS
- započinje s lokalnim grčem koji se širi na žvačni mišić (musculus maseter), životinja oprezno žvače, uške su ukočene, rep podignut, vrat ispružen, životinja nemože otvarati usta (ne jede, ne pije), ne urinira, ne defecira, a mišići su tvrdi i ograničeni, grč mišića se širi na ekstremitete, mišiće trupa a smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature (međurebrenih mišića) i životinja se guši

TERAPIJA
- najprije moramo pronaći ubodnu ranu koju ćemo kirurški osvježiti, dati ATB i

ANTITOKSIČNI SERUM
- životinji dajemo sedative, a da može jesti i piti možemo dati kombelen od kojeg popušta grč –velike životinje stavljamo u počivaljke da ih održimo na nogama stavljamo ih u zamračenu i mirnu prostoriju, svakodnevno je kateteriziramo i služimo se klizmama i laksativima, a životinju hranimo sondom i intraveniramo glukozom

66. Slinavka i šap
- akutna egzantematična zarazna bolest papkara enzootskog karaktera
- uzročnik je virus iz porodice PICORNA VIRIDAE
- osim papkara obolijevaju i druge životinje ali i čovjek, posebno djeca
- izlučuje se slinom, mlijekom, mokraćom, fecesom kao i sadržajem vesicula (mjehurići ispunjeni bistrom seroznom tekućinom)
- pucanjem vesicula oslobađa se velika količina virusa, širi se direktno, indirektno, kontaktom, kontaminiranim predmetima, prostorima itd.
- virus ulazi kroz sluznice dišnog i probavnog trakta, na tom mjestu stvara se primarna afta (vesicula) koja je nevidljiva
- zatim se širi krvlju, dolazi do generalizacije i javljaju se sekundarne afte koje su vidljive
- nalazimo ih po koži, sluznicama glave jednjaka, buraga, usne šupljine, gingivama, papcima, međupapčanom prostoru, vimenu

KLINIČKA SLIKA
- virus je epiteliotropan i miotropan, OIS, česte komplikacije, pad mliječnosti, pojava afta ili vesicula na mjestima koja su manje obrasla dlakom, na nepcu mogu biti veličine kokošjeg jajeta, životinja obilno slini, odbija hranu, afte pucaju i nastaju erozije koje brzo epiteliziraju
- u saržaju afta nalazi se velika količina virusa koja sa slinom pada na tlo i međupapčane prostore pa se na papcima i coriunu stvaraju afte koje pucaju, životinja šepa i na tim mjestima ulaze različiti insekti koji dovode do komplikacije
- kod svinja može doći do izuvanja papaka (EKSUNGULACIJA)
- s obzirom da je virus miotropan dolazi do degeneracije srčanog mišićja pa životinja naglo ugiba zbog MIOKARDITISA

LIJEČENJE
- ne provodi se, suzbija se STAMPIG OUT METODOM
- ubijaju se svi papkari, vrši se blokada mjesta, ograničava se kretanje ljudi, a blokadu vrši vojska

PREVENTIVA
- vakcinacija primljivih životinja

67. Postupak sa psom sumnjivim na bjesnoću i bjesnoća (V)
UZROČNIK
- virus RHABDOVIRIDAE
- svjetska zarazna bolest svih toplokrvnih životinja
- prenosi se ugrizom a virus se nalazi u slini 3-5 dana prije izbijanja kliničkih simptoma

PATOGENEZA
- iz ugrizne rane virus prodire živcima u CNS, tu se umnaža, oštećuje mozak, a zatim se vraća u organizam te se umnaža u živčanim stanicama perifernih živaca
- smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature
- razlikujemo 2 vrste biesnoće:
1) URBANA – u gradovima
2) SILVATIČNA – u šumama, prenose ju psi i lisice, mogu ju prenositi i šišmiši koji sišu krv i ptice
- razlikujemo 3 stadija biesnoće:
a) PROTDORMALNI - ponašanje životinja je promjenjeno, otežano gutanje, slinjenje
b) STADIJ EKSITACIJE - stanje naročite nervne uzbuđenosti, nemir životinje, lutaju bez cilja, napadaju druge životinje i čovjeka, otežano gutaju
c) STADIJ PAREZE I PARALIZE - životinja je mirnija, leži, dolazi do paralize donje čeljusti, jezika, širi se na mišiće ekstremiteta, a smrt nastupa zbog paralize dišne muskulature
- može se javiti u 2 oblika:
a) tipična ili manijakalna ili agresivna bjesnoća
b) tiha ili depresivna bjesnoća

PATOANATOMSKE PROMJENE
- pronalazak Negrijevih tjelešaca u mozgu u amonovom rogu (između polutaka velikog mozga)

DIJAGNOSTIKA
- imunofluorescencijom, prisustvom negrijevih tjelesaca u amonovom rogu, biološkim pokusom

LIJEČENJE
- ne provodi se

PROFILAKSA
- vakcinacija

POSTUPAK SA PSOM
- ako pas ugrize čovjeka, vlasnik mora dokazati da je životinja cijepljena i obavezan je životinju dovesti na trokratni pregled u roku od l4 dana
- u slučaju da čovjeka ugrize nepoznat pas, psa treba uhvatiti, zatvoriti i promatrati
- pretraga – jedina metoda je inspekcija
- ako je životinja bijesna uginut će za 7-8 dana
- ugrižena osoba mora se obratiti liječniku koji će kirurški obraditi ranu i dati antitetanus serum
- osoba se mora javiti u antirabičnu stanicu gdje će dobiti vakcinu 3x/45 dana

68. Tuberkulinizacija goveda i TBC (V)
- kronična zarazna boleest domaćih i divljih životinja kao i čovjeka
- uzročnik je Micobacterium Tuberculosis u čovjeka, M. Bovis u goveda i M. Avium u ptica, a svinje mogu oboljeti od sva tri tipa
- goveda pokazuju izrazitu dispoziciju dok je konj rezistentan

IZVORI
- zaraze su bolesne životinje, lešine, kontaminirana hrana i voda, sekreti i ekskreti tuberkuloznih organa, meso i organi bolesnih životinja. Širi se kohabitacijom, spolno, galaktogeno i intrauterino, a na svinje se prenosi obranim kravljim mlijekom

ULAZNA VRATA
- probavni, dišni i mokraćno-spolni sustav i koža

STADIJI:
1) Primami – kompleks nastaje u 1. kontaktu između uzročnika i organizma pa tijelo stvara reakciju u obliku SUBMILIJARNIH ČVORIĆA, organizam ovaj stadij lako može savladati
2) Sekundarni- uzrofinik se krvlju i limfom §iri i dolazi do stvaranja MILIJARNIH ČVORIĆA
3) Tercijarni – tu se obično razvija TBC pojedinih organa i stvaranje čvorića TUBERKULUMA – osnovna patogenska jedinica specifične histološke građe bez vlastitih krvnih žila

DIJAGNOSTIKA
- alergijska reakcija TUBERKULINIZACIJA
a) Govedo – na lijevoj strani vrata mjeri se debljina kožnog nabora, intra kutano, u kožu se aplicira alergen TUBERKULIN – PPD – pročišćeni proteinski derivat uzročnika, ponovno se mjeri nabor nakon 72 sata i očitava se razlika izmedu 1. i 2. mjerenja, kod težih oblika može se javiti potpuni izostanak reakcija
b) Svinje – aplikacija tuberkulina na vanjskoj strani korijena uške - javlja se oteklina, temperiranost i ograničenost
c) Perad – aplikacija tuberkulina u podbradnjake, kod svih se javlja oteklina, a kod negativnih nestaje za 3 dana

LIJEČENJE
- se ne provodi, suzbija se po zakonu STAMPING OUT METODOM

69. Leukoze domaćih životinja
LEUKOZA PERADI
UZROČNIK
- onkogene vrste virusa

IZVORI ZARAZE
- feces, insekti, vakcine koje nisu proizvedene na SPF jajima
- bolesti pogoduju nepovoljni ekološki čimbenici, ishrana, smještaj
- Tipovi:
• Viremične kokoši - nemaju specifična antitijela u krvi, izlučuju virus i prenose ga jajima
• Aviremične - imaju specifična antitijela koja prenose na piliće da ih zaštite od infekcije u prva 3-4 tjedna, moguće je naći i nesilice s virusom i specifičnim antitijelima istovremeno

KLINIČKA SLIKA
- inkubacija traje od 1-9 mjeseci, proširen abdomen zbog povećane jetre, slabi apetit

PATOLOŠKI NALAZ
- krv se stvara u svim parenhimatoznim organima pa svi organi mogu biti leukotični
1) Limfoidna leukoza – anemija, povećanje trbuha, povećana jetra, slaninasti čvorovi na jajnicima i miokardu
2) Mijeloidna – mijeloidni tumori su prhki i žućkaste boje
3) Eritroleukoza – anemija, koštana srž je maslinaste boje

DIJAGNOSTIKA
- na temelju promjena

LIJEČENJE
- nema

PROFILAKSA
- prekinuti vertikalni prijenos, ne inkubirati jaja iz različitih uzgoja, paziti na higijenske hranidbe i napajanja, proizvođači koji prodaju roditeljska jata moraju garantirati genetsku rezistenciju prema leukozi

LEUKOZA GOVEDA
- kronična zarazna bolest goveda, rjeđe oboljevaju ovce i koze
- kompleks zaraznih bolesti u kojem dolazi do bujanja stanica RHS-a (hematopoetski sustav)
- Oblici
1) Sporadična – uzročnik nije poznat
2) Enzootska – uzročnik je virus iz porodice RETRO VIRIDAE, izvori zaraze su bolesne životinje, latentno inficirane, kontaminirani predmeti i okolina krvlju, mlijekom, plodnim tekućinama, urinom, fekalijama, prenosi se vertikalno (dijaplacentarno i kolostrumom) i horizontalno (kontakt), dijagnostičkim zahvatima, insektima

- Stadiji
• SUBKLINlČKI – očituje se limfocitozom, najprije simptomi nisu izraženi ali se postepeno razvija sindrom kroničnih zaraznih bolesti (mršavost, anemija, pad mliječnosti, sterilitet, opća slabost, povremeno alterirani trijas) stanje se pogoršava i bolest prelazi u:
• MANIFESTNI ILI TUMOROZNI – uz limfocitozu pojavljuju se tumorozne mase različitih veličina koje izazivaju različite tegobe pa smrt nastaje zbog rupture slezene ili razvoja sekundarne anemije, dolazi do obostranog povećanja limfnih čvorova do 15puta, tvrdi su, bezbolni i pomični, izazivaju daljnje simptome (kašalj, otežano disanje, začep i kompresiju unutarnjih organa)

DIJAGNOSTIKA
- GDP test

LIJEČENJE
- nema, neškodljivo uklanjanje

PROFILAKSA
- rano otkrivanje i žrtvovanje inficiranih goveda

70. Prepoznavanje znakova gonjenja, početak porođaja (V)
- Znakovi gonjenja su različiti kod svake vrste životinje

- KOD KRMAČA – svinje su poliestrične životinje, spolni ciklus traje oko 21 dan
- prvi estrus poslije prasenja javlja se 3-7 dana poslije odbijanja prasadi
- spolni ciklus je reguliran hormonima adenohipofize (FSH, LF i prolaktin)
- FSH I LH potiču gonade na stvaranje folikula, ovulaciju i formiranje žutog tijela, na stvaranje estrogenih hormona koji izazivaju proliferaciju na sluznicama spolnih organa
- razlikujemo ove faze – proestrus, estrus, metestrus i diestrus.
• Proestrus – traje 1-3 dana, uočiava se natečena i nažarena stidnica, krmače su nemirne, slabije jedu, pokazuju aktivni refleks opasivanja, ali ne dozvoljavaju kopulaciju - iz stidnice se cijedi u početku bistra, a kasnije mutna i ljepljiva sluz
• Metestrus – je razdoblje formiranja žutog tijela; žuto tijelo stvara progesteron koji izaziva sekrecionu fazu na sluznici maternice i tako priprema endometrij za prihvat oplođenih jajnih stanica, zajedno s prolaktinom djeluje na razvoj žljezdanog parenhima mliječne žlijezde
• Diestrus – je razdoblje funkcije žutog tijela, traje oko 14 dana, nakon čega ukoliko nije došlo do oplodnje dolazi do njegove razgradnje 15-16 dana poslije oplodnje, nakon toga se ubrzo javlja novi ciklus, ako dođe do oplodnje žutog tijela ostaju na jajniku i dalje su u funkciji

- KOD KRAVA – krave su poliestrične životinje, spolni ciklus traje 3-4 tjedna
- prvo tjeranje poslije teljenja je 3-6 tjedana, ta prva tjeranja znaju biti bez vanjskih znakova tzv. tiho gonjenje
- na trajanje estrusa utječu pasmina, klima, hranidba, mliječnost, prisutnost bikova
- do ovulacije dolazi spontano kad je određen broj FSH i LH hormona, a to je inače 12 sati od prestanka vanjskih znakova gonjenja
- ako su izraženi simptomi, to su: nemir, aktivni refleks opasivanja, slabiji apetit, pad mliječnosti, porast tjelesne temperature, iz vagine se cijedi estrusna sluz kojom je često uprljan rep
- otkrivanje estrusa u krava na farmama se radi i kompjuterski uz pomoć pedometra na osnovu kretanja životinja, na osnovu povišene temperature pri kompjuteriziranoj mužnji
- kod tihog gonjenja se otkriva vaginalnom i rektalnom pretragom

- KOD KOBILA – poslije ždrijebljenja se tjeraju brzo 9-10 dana, estrus traje 3-10 dana, a spolni ciklus 3 sata
- ako su znakovi u estrusu izraženi onda je kobila nemirna, senzibilna, neposlušna, javlja se "bliskanje"- ritmično razmicanje stidnih usana, drži se blizu određenog pastuha
- ako znakovi nisu izraženi mogu se provjeriti "pokušavanjem" provjere estrusa uz prisutne pastuhe, koriste se nekastairani ili kastrirani pastusi
- kod njih su česti anovularni ciklusi, to je pojava znakova estrusa su prisutni ali nema ovulacije
- split estrus- pojava kad za vrijeme estrusa nestanu vanjski simptomi da bi se nakon nekog vremena pojavili, pa opet nestali, a razvoj folikula je neprekinut; ova se pojava objašnjava nedovoljnim intenzitetom svjetlosti
- vrijeme ovulacije se može utvrditi rektalnom pretragom i ultrazvukom

- KOD KOZA I OVACA – za njih je karakteristično sezonsko tjeranje, znakovi estrusa su manje izraženi kod ovaca, a kod koza ako nema prisutnosti mužjaka
- spolni ciklus dijelimo na estrus i diestrus, jajnički ciklus se može podijeliti na folikularnu fazu gdje dolazi do ovulacije i na latentnu fazu- to je vrijeme razvoja i funkcije žutog tijela
- poslije ovulacije ako ne dođe do razvoja žutog tijela javlja se novi ciklus za 6-8 dana
- kod ovaca nema znakova estrusa nego su mirne i apatične
- estrus traje otprilike 24-36 sati

71. Priprema porodiljskih instrumenata (V)
- svaki instrument mora biti besprijekorno čist, tj. dezinficiran i steriliziran najčešće u autoklavu
1) VAGINALNI SPEKULUM: imamo 2 vrste: rebrasti (dilatatori) i cjevasti, služe za vaginalnu pretragu i vizualnu metodu osjemenjivanja
- nakon svake primjene se moraju sterilizirati u autoklavu
2) KOMPLET POROĐAJNIH KONOPACA (UŽAD): jedan za glavu i dva za noge, za glavu ima fiksnu petlju, koriste se za ekstrakciju (izvlačenje) ploda kod velikih životinja, a i za fiksiranje instrumenata za ispravljanje nepravilnih položaja ploda
- nova se užeta stave pola sata u vodu, da budu mekana i elastična, prije upotrebe se dezinficiraju tako da se stave u 3%-tnu otopinu nekog dezinficijensa (kreolin ili lizol)
3) KUKE: dijele se na kratke i duge, tupe i oštre, služe za ekstrakciju rjeđe živih, a češće mrtvih plodova i za repoziciju nepravilnih položaja.
- stavljaju se u očne duplje, anus, nosne duplje
4) UVOĐAČI: to su instrument koji se koriste za prebacivanje konopaca preko nekog dijela tijela kako bi napravili petlju za ekstrakciju ploda
- sastavni su dio embriotoma, pomoću njega se prebacuje pila preko dijela tijela koje želimo amputirati

72. Pomoć pri porodu
- kod multipamih životinja kod normalnog poroda ne treba pomagati, kod goveda je pitanje da li treba pomagati
- porod uvijek treba nadgledati zbog mogućih komplikacija
- uvijek treba voditi brigu o higijeni kako bi spriječili infekciju majke i mladunčadi
- nikada se ne smije primjeniti prejaka sila pri izvlačenju ploda kako ne bi mehanički ozlijedili majku ili plod
- u intenzivnom uzgoju životinju treba nekoliko dana pred porod staviti u posebne staje – porodilišta, staje su temeljito dezinficirane i očišćene, kao i same životinje, temperatura i ostali klimatski uvjeti prrilagođavaju se životinji
- kod individualnog načina držanja pred porod se životinji osigura čista, suha, topla i dosta velika prostorija sa dosta svjetla
- kravama se opere stražnji dio tijela, kobile se smještaju u posebne boksove sa debelim slojem čiste slame
- kod krava treba pripremiti komplet porođajnih konopaca, 2 štapa duljine 40 cm, posuda sa
- toplom vodom i antiseptikom,sluzava sredstva i antiseptična mast za ruke
- pomažemo pri:
1) ekstrakciji ploda - povlačenje ploda kod goveda pri istiskivanju, kada se pojave papci vežemo konopcem iza putičnih zglobova i vučemo u koso
2) prekidanje pupkovine ako sama ne pukne
3) oslobađanje ploda od plodnih ovojnica
4) čišćenje usta i nosa od amnionske sluzi
5) sušenje ploda ili brisanje čistom krpom ako ga majka ne poliže
6) pripremanje mliječne žlijezde i omogućavanje plodu da posiše kolostrum – ako plod izlazi tijesno dobro je da sile nisu jednako jake na obje noge tako da plod ide u koso, treba samo slijediti smjer zdjeličine osi – plod se vuče samo za vrijeme truda

- treba štititi međicu jer je neelastična tako da se povlači preko glave ploda – kod kobila ne treba pomagati, kod malih preživača možemo pomagati tako da uhvatimo obje noge jednom rukom i vučemo u ravnini prema dolje, kod krmača ne treba pomagati, kod kuja i mačaka ne treba pomagati, samo nadgledati i pripremiti smješataj

73. Prihvat i njega mladunčadi nakon poroda (V)
- kod većine životinja pupkovina spontano puca već u porođajnom kanalu ili nakon lizanja ploda ili ustajanja majke, a u mesojeda pupkovinu pregriza majka
- ako se to ne dogodi onda je pupkovinu najbolje pretrgnuti rukom i to tako da se uhvati blizu trbušne stijenke i natežemo ispred ruke ili prerežmo emaskulatorom ili peanom
- nakon poroda udisaji mladunčadi su energični i prilikom toga mladunče može aspirirati amnionsku sluz u nosu, da bi to spriječili trebamo podići mladunče za stražnje noge i očistiti ga rukom, zatim treba staviti mlado pred majku da ga liže ;ližući mlado majka suši mlado, oživljava cirkulaciju i disanje
- kod krmača – majka ne liže mlado, pa bi se prasad trebala brisati, ako majka ne pokazuje interes moramo ga osušiti i utopliti, slaboj prasadi treba pomoći, prvog dana se režu očnjaci i repovi, treći dan se daje željezo i/m da se spriječi anemija, prvih 10 dana krmača se drži u priklještenju da ne prignječi prasad
- mladunče treba dobiti kolostrum – zbog imuniteta, oslobađanja mekoniuma (prvi izmet)
- ždrebad – prihvaća sisu 1-2 sata nakon poroda
- telad – nikad ne sišu, napaja se plastičnom kantom sa dudom, 7-10 dana sa majčinim mlijekom
- štenad i mačići – dok su im zatvoreni kapci i uši ne smiju se uznemiravati, leglo se ostavi na miru, treba hraniti majku, brinuti se o higijeni i čišćenju, o malima se brine majka do 3 tjedna

74. Priprema umjetne vagine (V)
- umjetna vagina se sastoji od 2 cijevi, vanjske tvrde i unutarnje mekše, međuprostor je ispunjen toplom vodom
- unutrašnjost vagine je 41-43°C
- pripremljenu vaginu držimo na toplome, temperatura je bitna jer može doći do izostanka ejakulata ili do oštećenja spermija
- za ovna i jarca se puni do vrha, ima poklopac, kod bika do polovine, a kod pastuha do vrha, ali se ne zatvara
- u spermohvatač se hvata sperma, može imati dvostruke stjenke jer se na taj način sperma štiti od temperaturnog šoka, on se preko zime treba zagrijati, omota se debelim slojem staničevine da se zaštiti od UV zraka i od temeperature
- ako uzimamo ejakulat pomoću umjetne vagine trebaju nam fantomi ili žive životinje za nadraživanje, nakon skoka rasplodnjaka se hvata rukom za penis i usmjeri ga se u otvor umjetne vagine
- nakon upotrebe se ne rastavlja nego se samo ispusti voda, zatim se ispere pod mlazom hladne vode, zatim se pere četkom i vrućom vodom, osuši se i dezinficira 70% alkoholom ili vrućom vodenom parom, a nakon nekog vremena se treba rastaviti, meka cijev se kuha u 2% otopini natrijeva hidrokarbonata, isplahne se hladnom vodom i osuši
- ako se čuva dulje vrijeme napraši se prahom, a pripremljenu umjetnu vaginu držimo u termostatu

75. Polučivanje ejakulata (V)
- ejakulat se kod bikova, ovnova, jarčeva i pastuha dobiva pomoću umjetne vagine i veoma su bitni uvjeti koji dovode do ejakulacije (temperatura, pritisak, skliskost)
- umjetna vagina sastoji se od 2 gumene cijevi, međuprostor je ispunjen toplom vodom i zbog važnosti održivosti temperature čuva se u termostatu
- na suprotnom kraju vagine fiksira se spermohvatač
- za uzimanje ejakulata potrebni su nam fantomi ili žive životinje
- BIKOVI – nakon skoka tehničar rukom usmjerava penis u umjetnu vaginu i odmah dolazi do ejakulacije
- NERASTI – 5-7 min, nakon skoka na fantom ejakulacija je frakciona, uzima se u veću posudu sa širokim grlom (druga sperma je najbogatija)
- primjenjuje se i metoda elektroejakulacije – rektalnim sondama (električna struja niske napetosti i jakosti) podražuje se centar za ejakulaciju
- paziti na postupak sa ejakuIatom, stavlja se u vodenu kupelj (35-37 C) zatvara se radi kontaminacije, procjeđuje se radi žilavog sekreta akcesornih spolnih žlijezda
- štetno može utjecati i svjetlost, kemikalije, metal te pribor koji ne smije biti mokar

76. Ocjenjivanje, razrjeđivanje i konzerviranje sperme (V)
- OCJENJIVANJE: sperma se ocjenjuje da se utvrdi da li je prikladna za razrjeđivanje, konzerviranje i osjemenjivanje
- ta ocjena obuhvaća higijensku ispravnost i ocjenu kvalitete ejakulata
- higijenska ispravnost – utvrđujemo ima li u ejakulatu kakvih stranih primjesa (mokraće, krvi, gnoja, prašine, stelje, mikroorganizama)
- ako u higijenskom pogledu ne odgovara on se neškodljivo uklanja
- ocjena kvalitete – obuhvaća makroskopsku i mikroskopsku ocjenu
• makroskopska – ocjenjujemo volumen, boju, konzistenciju, miris, pH
- boja je bijela ili zućkasta, ovisi o gustoći
• makroskopska - pokretljivost i broj spermija, broj živih i mrtvih spermija, morfološka ocjena
- ocjena kvalitete može obuhvaćati i bioiloške (otpornost ili rezistencija) i biokemijske (brzina ili intenzitet metabolizma spermija) metode
- kod spermija se ocjenjuje tzv. progresivna pokretljivost, manježno i retrogradno je nepoželjno, ocjenjuje se od 1 do 5, pa je ocjena odličan ako je više od 90 % pokretljivost, sperma bika se koristi ako je ocjena 4
- RAZRJEĐIVANJE: da bi dobili što veći broj doza i da bi spermi produžili život
- razrjeđivači su otopine koje su izotonične sa ejakulatom (puferi), izotonija se određuje prema depresiji ledišta

- vrste razrjeđivača:
• prirodni – kravlje mlijeko
• sintetski – distendori, protektori, implementori
• specijalni
- KONZERVIRANJE: ejakulat mozemo konzervirati kraće i dulje vrijeme, gotovo neograničeno, sve metode se baziraju na usporavanju metabolizma
- ako se sperma želi kraće konzervirati koriste se kemijske i kiselinske inaktivacije, a za dulje vrijeme konzerviranja koristi se metoda dubokog smrzavanja
- kemijska – sprječava proces metabolizma tako što se spriječi djelovanje nekih fermenata u metabolizmu spermija, ovakva sperma se može čuvati na sobnoj temperaturi, upotrebljiva je 2-3 dana, u praksi se koristi za konzerviranje ejakulata kod nerasta
- kiselinska – nekim kemijskim tvarima se snižava pH ejakulata, zaustavlja se metabolizam i spermiji preživljavaju 3-4 dana – duboko smrzavanje – koristi se za smrzavanje ejakulata preživača, postoje 4 metode:
1) peletiranje
2) smrzavanje ejakulata u ampulama – ne primjenjuje se u Hrvatskoj
3) smrzavanje u pajetama – najšira primjena
4) smrzavanje u instrumentima za osjemenjivanje
- nakon ocjene i razrjeđivanja ejakulata cjevčice se pune i onda se zatvaraju i stavljaju u pare tekućeg dušika, ostaju 8 minuta i odlažu se u velike metalne kontejnere koji se zovu banke sperme

77. UO domaćih životinja (V)
UO GOVEDA
- pajete se vade peanom ili hvataljkom, otresemo ih od suviška dušika i brzo prenesemo u posudu s vodom zagrijanom na 40°C
- nakon 30 s sperma je otopljena, pajeta se obriše, stavi u instrument za osjemenjivanje – pistolet, odreže se vrh pajete i navuče plastična navlaka
- tako pripremljeno sjeme treba odmah upotrijebiti
- krave i junice se osjemenjuju 12 sati od početka estrus
- postoji više tehnika osjemenjivanja, u nas se primjenjuje dvoručna metoda s fiksacijom cerviksa
- stidnica se pere toplom vodom, prstima jedne ruke se rašire stidne usne a drugom se rukom pistolet uvodi do cerviksa
- jednom rukom preko rektuma fiksiramo cerviks, a drugom rukom pistolet uvodimo duboko cervikalno i apliciramo sjeme
- vizualna metoda – osjemenjivanje se obavlja pomoću vaginalnog spekuluma i svjetiljke kojom osvjetlimo vanjski otvor cerviksa

UO KOBILA
- imaju dug estrus pa nije lako utvrditi najpovoljnije vrijeme za osjemenjivanje
- rektalnom pretragom se kontrolira rast folikula i osjemenjuje se neposredno pred ovulaciju
- prije osjemenjivanja kobile se fiksiraju u stojnici kako bi se spriječli udarci stražnjim nogama
- mogu se osjemenjivati tekućom ili duboko smrznutom spermom
- temperirani spekulum se uvodi u rodnicu i osvijetli cerviks, kroz spekulum uvodimo kateter intrauterino i pomocu brizgaljke apliciramo 20-30 ml ejakulata
- u dozi treba biti minimalno 200 milijuna spermija

UO OVACA I KOZA
- napovoljnije vrijeme za osjemnjivanje je 12-24 sata od početka prvih znakova estrusa
- nakon brisanja stidnice, u rodnicu se stavlja spekulum zagrijan na tjelesnu temperaturu i osvijetli cerviks
- kroz spekulum se uvodi pipeta ili pistolet i aplicira sjeme
- ako se instrument za osjemenjivanje ne može uvući u cerviks, osjemenjuje se intravaginalno u blizini portio vaginalis uteri
- nakon aplikacije ženka se drži u položaju za osjemenjivanje 1-2 min i masira se klitoris da se izazovu kontrakcije maternice i sperma transportira što dalje

UO KUJA
- osjemenjuju se 9-12 dana od početka estrusa
- podigne joj se stražnji dio i drži se za noge, uvede se spekulum i kroz njega pipeta kroz koju se aplicira sperma, aplicira se i nešto zraka da potisne spermu što dalje
UO KRMAČA
- krmače se mogu osjemenjivati tekućom i duboko smrznutom spermom
- one se osjemenjuju u fazi požude (pasivni refleks opasivanja), 2-3 dana estrusa
- testovi za utvrđivanje požude: lumbalni test, test jahanja, masaža klitorisa, pomoću probnog nerasta
- kod osjemenjivanja postupak treba biti blag da ne dođe do stresa, straha ili boli jer bi to dovelo do smanjenog izlučivanja oksitocina i izostanka kontrakcija maternice
- tehnika je jednostavna, tekući ejakulat se nalazi u boćici od 130 ml, koja je i aplikator
- doze sjemena se drže na sobnoj temperaturi i valjane su za upotrebu 48 sati nakon proizvodnje
- prije osjemenjivanja boćicu stavimo u toplu vodu zagrijanu na 40°C 5 min takva sperma izaziva relaksaciju cerviksa i tako se može dulje aplicirati
- osjemenjujemo ih gumenim kataterom koji ima spiralan završetak, kateter se uvodi u rodnicu po dorzalnom svodu dok ne zapne, ne smije se uvoditi na silu da se ne ozlijedi cerviks, pritiskom boćice apliciramo sjeme, ako sjeme poteče treba aplicirati polako da se sperma ne vraća natrag, dobro je utisnuti i malo zraka da se sperma aplicira što dalje
- osjemenjivanje se obavezno ponavlja za 12-18 sati

78. Stajske metode pregleda mlijeka – mastitis test i somatske stanice (V)
a) pregled mlijeka na crnoj podlozi
- utvrđuju se promjene u mlijeku prije svake mužnje
- crna se podloga koristi da bi bolje uočili promjene u mlijeku kod izmuzivanja ocjenjujemo i jačinu mlaza mlijeka
- mlijeko se prosuđuje na osnovi boje, konzistencije i mirisa
- kod upala mlijeko može imati crvenkastu boju (primjese - krvi), biti vodenasto, sluzavo ili sadržavati krpice gnoja i ugruške. Katkad ima izgled rezanaca
- mlijeko može imati neugodan miris (po gnoju, staji ili lijeku)
- okus mlijeka možemo određivati samo ako mu nije promjenjena boja i konzistencija
- mlijeko može imati gorkast okus zbog hranidbe repom i dr.
- kod kroničnih kataralnih upala karakterističan je slankasti okus
- poslije poroda boja i konzistencija mlijeka fiziloški je promjenjena
- nakon pregleda sekret treba neškodljivo ukloniti

b) Mastitis test
- je brza i jednostavna metoda pretrage mlijeka kojom možemo otkriti skrivene upale vimena.
- tim se testom ne otkriva uzrok upale, već reakcija vimena na infekciju.
- reakcija se očituje povećanjem broja stanica u mlijeku i promjenom pH.
- za test potreban je mastitis reagens i testator
- testator je posuda s četiri udubine ili plitice, tako da se odjednom mogu pregledavati sve četiri četvrti.
- plitice su obilježene rimskim brojevima od I do IV
- u plitici broj I izmuzemo mlijeko iz prednje lijeve čevrti u pliticu broj II iz stražnje lijeve, u pliticu broj III iz stražnje desne, a u pliticu broj IV iz prednje desne četvrti
- nagibom testatora na stranu odlije se suvišak mlijeka i njegova se količina izjednači u svim pliticama (oko 2 ml mlijeka).
- u svaku pliticu dodamo istu količinu mastitis reagensa i laganim kružnim pokretima izmješamo ga s mlijekom.
- na osnovi promjene konzistencije prosuđujemo broj stanica (leukocita) u mlijeku a promjenom boje prosuđujemo pH mlijeka.
- reakciju možemo očitati i prema izgledu dna plitice.
- ako je dno plitice bijelo, broj stanica nije povećan a ako je sluzavo i Ijubičaste boje radi se o povećanju broja stanica.
- u pliticu se može umočiti prst, zatim se lagano podigne i ako se sadržaj razvlači riječ je o upali
- nakon očitavanja reakcije sadržaj plitice iz testatora izlije se u posebnu posudu a testator se ispire čistom vodom.
- mastitis test treba provoditi najmanje jedanpu na tjedan tijekom laktacije na svim kravama u staji.
- treba napomenuti da je prvih 14 dana nakon poroda i početkom razdoblja zasušivanja krava povećan broj stanica pa nije uputno provoditi mastitis test, jer se dobivaju jake reakcije
- kod upalnih procesa izvan vimena te nakon vakcinacije povećan je i broj leukocita u mlijeku.
- mastitis test se ne radi kod vidljivih mastitisa

79. Spolni ciklus domaćih životinja
- je vrijeme od početka jednog do početka drugog estrusa
- za vrijeme jednog spolnog ciklusa dolazi do promjena na ženskim spolnim organima koje omogućuju parenje, oplodnju, nidaciju (prihvaćanje oplođene jajne stanice)
- faze: proestrus, estrus, metestrus, diestrus, anestros
- prema broju estrusa razlikujemo monoestrične, poliestrične i diestrične životinje
- kobile, ovce, koze, krave i krmače ubrajamo u poliestrične životinje, ali sa sezonskim karakterom tjeranja, psi i mačke su diestrične
- u vrijeme jednog spolnog ciklusa možemo govoriti posebno o jajničkom, sluzničkom i vanjskom ciklusu
- jajnički: na jajniku dozrijevaju folikuli, ovulacija, stvaranje žutog tijela i do stvaranja bijelog tijela (corpus albicans)
- sluznički: na sluznicama spolnih organa se odvija proliferacija, sekrecija (površinski epitel izlučuje sluz, cerviks se otvara, a portio uteri je povećan, zacrvenjen, iz njega se cijedi sluz (vaginalna slika)
- vanjski: pojava spolnog nagona, mogu se vidjeti promjene na sluznici kod životinja koje nemaju pigmentiranu stidnicu, može se vidjeti estrusni iscjedak koji je karakterističan za svaku životinju

- kobile: nemirne su, senzibilne, neposlušne, javlja se "bliskanje", drži se uz određenog pastuha
- krave; nemir, aktivni refleks opasivanja, slabiji apetit, pad mliječnosti, porast tjelesne temperature, iz vagine se cijedi estrusna sluz
- ovce i koze; nema nekih znakova, mirne su i apatične
- krmače: u proestrusu- natečena i nažarena stidnica, nemirne su, slabije jedu, refleks opasivanja, u estrusu- pasivan refleks opasivanja, iz stidnice se prvo cijedi bistra, a kasnije mutna i ljepljiva sluz
- kuje: stidnica otečena i tvrda, u početku bistar, a kasnije krvav iscjedak intenzivnog mirisa, nemirne su, ližu stidnicu
- mačke: promjena ponašanja, nježnije su, valjaju se, prebacuju na leđa, s boka na bok, znaju stajati uleknutih leđa, polusavinutih koljena, dignu rep, dobro se ističe stidnica i rektum i na njemu ritmičke kontrakcije

80. Pobačaji
ZARAZNI POBAČAJI
- imaju najveće ekonomsko značenje, jer mogu nastati ogromne štete
- uzrokuju ih različiti mikroorganizmi, bakterije, virusi, gljivice, praživotinje
- mogu se javiti u sklopu neke zarazne bolesti - septikemijske i tada govorimo o simptomatskim zaraznim bolestima ili mogu biti različiti uzročnici kao što su strepto i stafilokoki, E. colli
- postoje i mikroorganizmi koji imaju afinitet prema posteljici i oni izazivaju specifične zarazne pobačaje (placentitis)
- goveda: specifični su brucelozni, kampilobakterijski i trihomonazni
- mali preživači: brucelozni, salmonelozni i kod ovaca enzootski klamidiozni
- kobile: salmonelozni i virusni
- svinje: brucelozni i leptospirozni

BRUCELOZA (BANGOVA BOLEST)
- izaziva nekrotične upale pojedinih organa, pa zbog toga dolazi do pobačaja jer dolazi do nekroze horionskih resica i smrti ploda
- od domaćih životinja ne pobacuju kobile ali se zato mogu javiti upalne promjene na zglobovima
- širi se alimentarnim putem, koitusom, insektima a najveći izvor infekcije su pobačeni fetus, plodne vode, posteljice
- brucela je gram negativna bakterija iz porodice brucela, a najznačajniji su B. abortus (kod goveda), B. melitenzis (mali preživači, čovjek), B. sius (svinje)
- ovce i koze uginu uz pobačaj, a goveda imaju uzastopne pobačaje 2-3 puta

NEZARAZNI POBAČAJI
- mogući su u svakom razdoblju gravidnosti
- uzroci mogu biti unutarnji (nježna konstitucija, hormonski poremećaj,smetnje u evoluciji maternice, upale, krvarenja, torzija pupkovine ili veći broj plodova)
- od vanjskih uzroka najčešće su traume, dugotrajna pješačenja, tjelesni napori, prehlade, nepravilna hranidba, otrovne trave, smrznuta i pljesnjiva trava.

81. Određivanje trijasa (V)
- vrijednosti trijasa ovise o intenzitetu metaboličkih procesa u organizmu, što je metabolizam brži vrijednosti trijasa su više i obrnuto
- u toku bolesti metabolizam se mijenja pa su vrijednosti trijasa niže ili više od normalnih

1) TEMPERATURA – najstalnija vrijednost, nikada se ne preskače
- kod zdravih životinja ovisi o vanjskim i unutarnjim faktorima
- temperatura se uvijek povisi za vrijeme stresa, tokom hranjenja, u toku fizičkog napora
- mlade ženske životinje u ovulaciji i graviditetu imaju povišenu temperaturu
- mjeri se u rektumu
- jako povišena temperatura = hipertermija, vručica ili febra; uzrokovana je različitim pirogenim tvarima koji podražuju termoregulacijski centar, to su najčešće strane bjelančevine koje potječu od mikroorganizama, raspadni produkti upaljenih tkiva

2) BILO – vrijednosti bila u zdravih životinja mijenjaju se unutar fizioloških granica, a ovise o vrsti, dobu, spolu, i veličini životinja
- mjeri se u jugularnom žlijebu

3) DISANJE ili RESPIRACIJA – podrazumijeva broj udisaja i izdisaja u minuti, određuje se prema pokretima grudnog koša i trbušne stijenke
- kod životinja koje leže prema pomicanju grkljana, nosnih krila ili stavljanjem dlana ispred nosnih otvora
- kod velikih životinja u koso iza njih i promatramo pokrete trbušne i grudne stijenke
- kod malih životinja gledamo odozgo da vidimo obje strane, ukoliko leže prislonimo ruku na grudnu stijenku
- EUPNEJA – je stanje normalnog disanja, pravilne frekvencije, dubine i ritma
- TAHIPNEJA – ubrzano disanje, to je znak bolesti pluća, srca i krvotvornih organa
- javlja se i kod svih teških bolesti popraćenih groznicom, kod trudova i kolika i kod velike boli
- RESPIRACIJSKA ACIDOZA – je pad stupnja kiselosti krvi uzrokovan respiracijskom površinom pluća, pritiskom na pluća, kod pneumotoraksa
- BRADIPNAJA – usporeno disanje, prati alkalozu i duboke poremećaje svijesti, to su bolesti mozga, trovanje otrovima izvana ili autotoksinima uzrokovanim zatajenjem bubrega i jetre
- DISPNEJA – otežano disanje, javlja se kada se ubrzanim i dubokim disanjem ne može postići zadovoljavajuća izmjena plinova
• inspiratorna dispneja – prati bolesti suženja dišnih prohoda
• ekspiratorna dispneja – prati suženja bronhijalnog stabla, kod alergija
Ř tipovi disanja:
• kostalni tip – nastaje manjkavim radom ošita
• abdomenalni tip – ima otežani izdisaj

4) RUMINACIJE ili KONTRAKCIJE BURAGA – mjere se u lijevoj paralumbalnoj jami, a osluškuje se šum nalik na grmljavinu i struganje, ponekad ih je moguće i vidjeti
- šum nastaje kada kontrahirana buragova stijenka zastruže po sadržaju
- broj kontrakcija nailazi u serijama, pa ih moramo brojiti kroz 5 min
- kod većine preživača su 7-14 kontrakcija kroz 5 min
- broj varira unutar fizioloških granica, a ovisi o vrsti hrane, kada je životinja jela, fizičkom naporu, strahu, uznemiravanju

82. Metode kliničke pretrage (V)
- Temeljne metode su:
1) INSPEKCIJA – najprije promatramo u cijelosti građu i držanje, ugojenost i ponašanje tj. utvrđujemo habitus, nakon toga se usredotočujemo na sumnjivi dio tijela
- Neposredna inspekcija – vršimo prostim okom po mogućnosti po danjem svjetlu
- danje svjetlo je potrebno za objektivno prosuđivanje boje, ako se inspekcija mora vršiti pod umjetnim svjetlom ono mora biti fluorescentno
- Posredna inspekcija – vrši se pomoću instrumenata
- tjelesne otvore i šupljine te cjevaste organe moguće je pregledati pomoću endoskopa, sastoji se od izvora svjetla i optičkog sustava koji sliku prenosi do oka

2) PALPACIJA – počiva na osjetu opipa tj. pritiska i otpora koji pruža pregledano tkivo – papacijom utvrđujemo veličinu i oblik pojedinih organa ili patološke tvorbe – tehniku palpacije potrebno je prilagoditi veličini životinje, dijelu tijela i organa koji pretražujemo
- pritisak može biti jači ili slabiji sa savinutim prstom, dlanom ili nadlanicom a kod velikih životinja katkad je potrebna i duboka palpacija šakom
- poželjno je započeti sa palpacijom susjedne regije a postepeno se približavati bolnom području

3) PERKUSIJA – počiva na našim osjetilima sluha i opipa
- izazivamo titranje grudne ili trbušne stijenke te organa smještenih u dubini a ti se titraji u obliku zvučnih valova prenose do našeg uha
- jasan perkusioni zvuk – organ ispunjen plinom, mukao perkusioni zvuk – organi bez plina
- jasan timpaničan zvuk – dorzalna buragova vreća, jasan atimpaničan – zdrava pluća
- Direktna metoda – radi se sa savijenim srednjim prstom po površini koju pretražujemo, može se raditi i perkusionim čekićem
- Indirektna metoda – postoie 2 načina:
I. korištenje plezimetra
II. digito-digitalna perkusija

4) AUSKULTACIJA – osluškujemo šumove koji nastaju u unutrašnjosti tijela ili organa
- tako osluškujemo inspiratorni, ekspiratorni šum na plućima, prvi i drugi srčani ton, kontrakcije buraga nad lijevom paralumbalnom jamom
- Neposredna auskultaciia – vrši se direktno uhom priljubljenim uz površinu koju auskultiramo
- Posredna auskultacija – vrši se pomoću stetoskopa ili fonendoskopa

- Dopunske metode:
- HEMATOLOŠKE PRETRAGE – određivanje broja eritrocita i leukocita i diferencijalna krvna slika BIOKEMIJSKA PRETRAGA – pokazuje funkcionalnu aktivnost organa ili organskih sustava
- možemo koristiti još i BAKTERIOLOŠKU, SEROLOŠKE PRETRAGE, KOPROLOŠKE PRETRAGE, RENTGENSKU I ULTRAZVUČNU PRETRAGU te EKG

83. Klinička pretraga životinja (V)
I. Opis životinje (nacional) – podaci o životinji: vrsta, pasmina, spol, dob, boja, znakovi
- podaci o vlasniku

II. Anamneza – svi podaci koje dobivamo od vlasnika životinje, a tiču se početka i tijeka bolesti
- nakon izlaganja vlasnika postavljamo mu što jednostavnija i kraća pitanja i tražimo konkretne odgovore
- pri pregledu anamnezom se služimo kao putokazom, ali ne smijemo se na nju potpuno osloniti

III. Status preasens morbi - je stanje u trenutku pretrage
- procjenjuje ga vetrinar na osnovu kliničke pretrage

1) Opće stanje
a) habitus – građa i držanje tijela, gojno stanje, ponašanje, temperament
b) vrijednosti trijasa – temperatura, bilo, disanje, kontrakcija buraga
c) pretraga vidljivih sluznica – vjeđe, bjeloočnice, sluznice nosa, usta, vulve, anusa, (boja, vlažnost, otečenje, iscjedak)
d) pretraga dostupih limfnih čvorova – oblik, veličina, konzistencija, osjetljivost, pomičnost na podlozi
2) Pretraga pojedinih organa i organskih sustava
- male životinje se pregledavaju tako da ih se drži za glavu
- trbušni organi se palpiraju od ošita prema zdjelici s obje ruke pojačavajući i popuštajući pritisak tako da ono lagano klize između prstiju
- kod velikih životinja se vrši rektalna pretraga, a palpiramo trbušne organe
- životinja mora biti dobro fiksirana, a pregledavač mora imati podrezane nokte i rukavicu do lakta premazanu parafinskim uljem i mora koristiti zaštitnu pregaču
- najprije se pregledava anus i njegova okolina, a zatim skupljenim prstima rotirajućim pokretima ulazimo u ampulu rektuma
- u pasa rektalna pretraga je moguća samo prstom i najčešće se koristi za analne vrečice i rektum
- perkusijom trbuha možemo utvrditi plin u buragu i crijevima, te povećanu ili smanjenu muklinu jetre
- auskultacijom osluškujemo zvukove i šumove predželudaca
- dopunske metode u pregledu organa su rentgen, ultrazvuk, dijagnostička punkcija trbuha, biopsija

84. Uzimanje i priprema uzoraka krvi za laboratorijske pretrage (V)
- za analizu se uzima krv, plazma ili serum i to zbog jednake koncentracije pojedinih tvari u njima
- krv se vadi ubodom igle u ušku ili rep, te iz vene
- mjesto uboda se ošiša, očisti alkoholom i osuši vatom
- prva kapljica se obriše, a sljedeća se koristi za analizu
- kada se krv vadi iz vene, ona se komprimira između mjesta uboda i srca
- velikim životinjama krv se vadi iz vene jugularis, a malim iz vene cephalice antebrachii
- kada se rade pretrage pune krvi, u epruvetu se stavlja antikoagulans, najčešće natrijev citat koji na sebe veže kalcijeve ione

85. Hematološka pretraga (V)
- Tu spada pretraga krvnih i tkivnih razmaza jer paraziti često za vrijeme parazitiranja prelaze iz jedne u drugu sredinu

NATIVNI PREPARAT
- kap svježe krvi kapne se na predmetnicu, pokrije pokrovnicom i promatra pod mikroskopom
- ovim postupkom moguće je otkriti parazitske elemente samo pri jačoj paraziteniji i ukoliko su paraziti dovoljno veliki pa svojim pokretima razmidu eritrocite

TANKI KRVNI RAZMAZ
- za dobar krvni razmaz predmetnice moraju biti potpuno čiste i odmašćene
- posiije pranja u određenom deterdžentu i vodi stavljaju se u destiliranu vodu a onda u smjesu etera i alkohola u omjeru 1:1
- na tako pripremljenu predmetnicu kapne se kap krvi, dotakne se rubom pokrovnice, pošto se krv prolila po rubu kap se razvuče po predmetnici a pokrovnica se drži pod kutem od 45°.
- razmaz se suši na zraku

DEBELA ILI GUSTA KAP
- na predmetnicu se stavi 3-4 kapi krvi
- krv se kružnim okretima razmaže na površinu kruga veličine nokta
- preparat se osuši
- u debeloj kapi krvi protozoi su brojniji ali su im morfološke karakteristike bolje izražene u tankom razmazu

TKIVNI RAZMAZ
- ako je materijal dovoljno tekući napravi se razmaz kao kod krvi
- preparat iz organa se napravi tako da se na ravnu plohu organa pritisne predmetnica
- prije dobivanja otiska dobro je ravnu plohu dotaknuti filter papirom da se ukloni višak krvi

86. Laboratorijska pretraga mokraće (V)
- pretraga mokraće se sastoji od:
1. fizikalne pretrage
2. kemij ske pretrage
3. mikroskopskog pregleda mokraćnog sedimenta

1) FIZIKALNA PRETRAGA:
- određujemo:
a) volumen mokraće – ovisi o hrani, piću, metabolizmu
- neobično velik ili smanjen volumen mokraće tijekom 24 sata može biti znak bolesti
- poligurija – veliki volumen mokraće
- oligurija – mali volumen mokraće
- anurija – prestanak izlučivanja mokraće
- uremija – previše ureje u krvi
b) gustoća mokraće - ovisi o koncentraciji otopljenih tvari u njoj
- određuje se urometrom
c) kemijska reakcija mokraće – određujemo pomoću lakmusovog papira, plavi papir pocrveni kada je pH mokraće manji od 5,5, crveni papir poplavi kada je pH mokraće veci od 7,7, ljubičasta boja znaci neutralno
d) boja mokraće – osnovnu boju mokraće daje urokrom, najčešće je žućkaste boje, a promjena može ukazati na bolest
- hematuria – eritrociti u mokraći
- hemoglobinurija – hemoglobin u mokraći
e) prozirnost mokraće
f) miris mokraće – specifičan za svaku vrstu životinje

2) KEMIJSKA PRETRAGA:
- dokazujemo prisutnost i količinu neke tvari u mokraći, bilo da je ta tvar sastojak mokraće ili patološki sastojak
- npr. dokazivanje glukoze u mokraći = Fehlingovom metodom, bjelančevine = pomoću dušićne kiseline, aceton u mokraći = Legalovom metodom

3) MIKROSKOPSKA PRETRAGA MOKRAĆNOG SEDIMENTA:
- važan pri nalazu bjelančevina ili hemoglobina u mokraći
- sediment se dobije centrifugiranjem uzorka mokraće, te se promatra pod najprije malim povećanjem kako bi se vidjelo ima li u mokraći cilindara

87. Upala želuca i crijeva
KATAR ß pogrešna prehrana
• Kod pasa ŕ začinjeno, slatko, masno
• Kod konja ŕ presuho, masno

- Simptomi mogu izostati
- Smrad iz usta, naslage po jeziku, ždere travu, neće jesti i povraća
- Povraćanje – temeljni simptom za katar želuca
- Katar želuca nije opasan, ali katar crijeva je opasan
- Najčešći simptom katra crijeva je proljev
- Treba nadoknaditi vodu
- Poželjno je dodati vitamine C i B kompleksa
- CELIJAKIJA – neprobavljivost glutena (bjelančevina iz žitarica)
- CRIJEVNA DISBIOZA
Ř Dijeta
Ř Kod goveda – komplikacija, indigestije
- Čir čest kod pasa i svinja
- Normalni stanovnici debelog crijeva uzrokuju upalu tankog crijeva
KAD ŽIVOTINJA DEHIDRIRA – suhe sluznice, koža je mlohava, dlaka je suha, razbaruštena, trbuh je usukan, temperatura je niska, crijevna peristaltika je ubrzana, eksudacija je pojačana

CRIJEVNI ZAČEP
Ř razvija se zbog pogrešne prehrane i premalo kretanja
Ř Događa se pogotovo kod konja i mesojeda
Ř Terapija: ulje na usta, klizme
Ř Alternativa – sekcija crijeva
Ř ILEUS – začep crijeva stranim predmetom
Ř Šetanje, hladna voda preko trbuha, u crijeva

88. Kolike konja
- Kolike su svi grčeviti bolovi u području trbuha. Dijele se na simptomatske i prave.
- Simptomatske kolike nastaju zbog bolesti nekih drugih organa.
- Prave kolike nastaju zbog bolesti probavnog sustava, motorički nemir.
- Konji imaju dispoziciju:
• malen kapacitet želuca
• crijeva su u konja vrlo pokretna i kad se valja, crijeva se mogu omotati jedno oko drugoga
• vagotoničar i meteoropat (jako podražljiv n. Vagus = najveći parasimpatički živac)
- najčešće pogreške, uzroci kolika su:
• prehrana
• držanje i
• iskorištavanje konja.
- Redovito kontrolirat zube

- Količni bolovi su:
1) SPASTIČKI (spazam = grč glatkih mišića)
§ Pri pritisku se bolovi ne pojačavaju
§ Konj ima stolicu (proljevastu i kašastu)
§ Prognoza je povoljna
§ Javljaju se kod svih upala crijeva i kod pada tlaka

2) DISTENZIJSKI
§ Bolovi zbog rastezanja
§ Mogu se rastezati stijenka želuca, crijeva
§ Stijenaka – tvrda, napeta, bolna
§ Bol se pojačava na pritisak, bolovi su trajni
§ Konji zauzimaju nefiziološke stavove, da bi ih manje bolilo, tj. da odterete trbuh
§ Prisilni stavovi – sjedi kao pas, leži na leđima
§ Prognoza je nepovoljna
§ Stolice ne mora biti

3) MEZENTERIJALNI
§ Bolovi zbog istezanja, istezanje mezenterija
§ Kod svih promjena u položaju crijeva
§ Stolice nema, prohodnost crijeva nije očuvana
§ Samo operacija (vrlo rizično)
§ Bolovi su trajni i pojačavaju se na pritisak

89. Prevencija ketoze muznih krava
- Metabolička bolest
- Obolijevaju krave muzare u prvih 6 tjedana nakon poroda (u puerperiju)
- Treba paziti na kalcij i glukozu
- Etiologija: manjak ugljikohidrata, višak masti i bjelančevina
- Patogeneza: glukogeneza – stvaranje ketonskih tijela, sinteza ketonskih tijela – aceton, ketokiseline (bazična, acetonična, octena kiselina)
- Klinička slika: latentna, manifestna
• Latentno – nagli pad mliječnosti
• Manifestno – poremećeno opće stanje životinje, mršavljenje, intoksikacije
- Dijagnostika: Pregled mokraće ili mlijeka indikatorskim tabletama. Čim je mokraća kisela, ketoza je posrijedi.
- PROFILAKSA:
1) Kravu treba hraniti tokom cijele godine prema tome koliko mlijeka proizvodi. Hrana mora biti izbalansirana.
2) Na vrijeme i pravilno zasušiti (60 dana prije nego što se oteli trebamo prestati musti)
3) U suhostaju (tih 60 dana) krava se treba hraniti dijetno (sjeno, posije). Zadnji dan, pred sam porod treba dodati injekciju kalcijevog boroglukonata, smanjiti bjelančevine na 0 (zadnjih par dana)
4) Umjereno iskorištavanje životinje
5) U puerperiju povremeno napraviti pregled mokraće na ketonska tijela

90. Sterilizacija instrumenata (V)
- Sterilizacijom se uništavaju svi mikroorganizmi na instrumentima, zavojnom materijalu, kirurškom rublju, tekućinama i ostalom priboru. Metode sterilizacije u kirurgiji su toplinom i zračenjem.
- Sterilizacija toplinom koristi se kod:
1) Sterilizacije kuhanjem
2) Sterilizacija vodenom parom
3) Sterilizacija vrućim zrakom
4) Sterilizacija plamenom
5) Sterilizacija kemijskim sredstvima
- Sterilizacija kuhanjem izvodi se u sterilizatorima u koje se ulije destilirana voda. Pripremljni instrumenti stavljaju se na rešetku. Sterilizator se poklopi te stavlja na izvor topline. Kad voda zakipi sterilizacija traje 15 – 45 min. ovisno o vrsti uzročnika. Prednost: brzina, praktičnost i jednostavnost rukovanja. Nedostatak: ne uništava spore svih bakterija, oštećuje predmete od gume i plastike, tupi oštrice instrumenata.
- Sterilizacija vodenom parom pod povišenim tlakom – autoklav. Započinje kada tlak pare dosegne 2,5 bara tj. temperatura je 138°C i traje 50 min. Rublje treba osušiti, pa tlak snizimo do 1,5 bara i pričekamo s otvaranjem 10 min. Prednost: uništavanje svih vegetativnih oblika i spora i sterilizirati se može sve. Nedostatak: komplicirano rukovanje.
- Sterilizacija vrućim zrakom – Pasterova peć – traje 45 min, temperatura 160 – 180°C. Prije sterilizacije instrumente treba obrisati. Prednost: zadovoljavajuća sterilnost, ne oštećuju se instrumenti i mogu se čuvati instrumenti. Nedostatak: mogu se sterilizirati samo metalni i stakleni predmeti.
- Sterilizacija plamenom samo u hitnim slučajevima za metalne instrumente. Omotati ih vatom namočenom u alkohol i zapali najmanje 2 min.
- Sterilizacija kemijskim sredstvima je dezinfekcija pribora koji se ne smije izlagati visokoj temperaturi. Koristi se alkohol, jodna tinktura ili drugi.

- Sterilizacija zračenjem: koriste se gama zrake i UV zrake. Sterilizacija gama zrakama koristi se za materijal koji dolazi na tržište sterilan (konci, zavoji, kateteri, sonde i dr.). Provodi se kod proizvođača. UV zrake koriste se za sterilizaciju operacionih sala pomoću lampi.

91. Priprema osoblja za operacionu salu (V)
- Sastoji se od upotrebe odjeće, obuće, zaštitnih sredstva i priprema ruku.
- Odjeća treba biti sterilna (kirurškog odjela) ili za jednokratnu upotrebu (kuta).
- Obuća je samo za salu ili se navlače zaštitne navlake:
• Zaštitna sredstva su kape i maske (za jednokratnu upotrebu) i po mogućnosti zaštitne naočale.
- Priprema ruku:
1) Podrezati nokte i skinuti nakit
2) Pranje toplom vodom, lužnatim sredstvom kroz nekoliko minuta, peru se od vrška prstiju do lakta
3) Utrljava se dezinfekcijsko sredstvo 5 – 10 min (alkohol, betadini), sterilnom četkom
4) Osušiti ruke
5) Obući sterilne kirurške rukavice

92. Priprema pacijenata za operativni zahvat (V)
- Sadrži nekoliko segmenata i to određenim redoslijedom:
1) Prvi pregled na kojem doktor utvrđuje potrebu kirurškog zahvata
2) Informacije vlasniku o zahvatu, tijeku kirurške obrade, postoperativnoj njezi, mogućim posljedicama i cijeni
3) Opći pregled: trijas, vidljive sluznice i limfni čvorovi. Da smo sigurni u tijek zahvata i anestezije treba pregledati srce (RTG pretragom i EKG), laboratorijska pretraga krvi i mokraće (jetrene probe i stanje bubrega)
4) Premedikacija životinje: vlasnik joj uskraćuje hranu i vodu (24 ili 12 sati hranu i 6 sati vodu). Pola sata prije narkoze dajemo premedikaciju – upotreba 1 ili više lijekova kako bi se životinju dovelo u najpogodnije stanje za primjenu narkoze (hipnotici i trankvilanti). Tako uklanjamo uznemirenost i strah. Atropin smanjuje sekreciju u dišnim putevima i žlijezda slinovnica, te uklanja bradikardiju. Za intubaciju potrebno je dati i barbiturate. Intubacija se provodi tako da otvorimo usta otvaraćem, laringoskopom osvijetlimo ždrijelo i pomaknemo epiglotis i kroz usta uvlačimo tubus do njezina grananja. Provjeri se da li je tubus u traheji te se napuše balon. Balonom učvrstimo tubus i onemogućimo životinji udisanje izvanjskog zraka.
5) Fiksacija životinje na operacionom stolu
6) Priprema operacionog polja (mjesto na tijelu životinje na kojem će se izvoditi zahvat) počinje brijanjem dlake, pranje toplom vodom i dezinficijensom detergentnog djelovanja, te se nanosi 10% betadin najmanje 3 puta u koncentričnim krugovima ili od centra prema periferiji. Operacijsko polje se ograniči sterilnim operacijskim krpama koje se učvrste za kožu životinje pomoću hvataljki za rublje po Backhausu.

93. Previjanje rana (V)
- Previjanje je skidanje zavoja nakon određenog vremena te njegova ponovno postavljanje. Previja se nakon 3 dana osim ako ne postoje razlozi za ranije previjanje. Zavoj se skida oprezno i lagano, a ako je tampon priljepljen treba ga odmočiti. Škrobni i gipseni zavoji skidaju se škarama ili pilama.
- Pod zavojima podrazumijevamo sve što se primjenjuje i pričvršćuje na ozljeđeno mjesto zbog liječenja ili zaštite. Svrha zavoja je da zaštiti ranu od sekundarne infekcije i traume, omogući trajan dodir lijeka i oboljelog područja, sprječava i zaustavlja krvarenje, upijanje sekreta rane i imobilizacija.
- Na ozljeđeno mjesto postavlja se sterilni tampon, podloga (od vate, staničevine) zavoj koji se učvrsti flasterom ili mrežicom.
- Prema načinu postavljanja zavoj može biti kružni, spiralni, preklopni, osmica ili lepezasti.
- S obzirom na primjenu u zavoje se ubrajaju zaštitni, kompresivni, kiksacijski i ekstenzijski zavoj.

94. Postoperativna njega pacijenta (V)
- Započinje još na kirurškom stolu. Nakon narkoze pacijenta se budi u operacijskoj Sali. Buđenje znači da je životinja reagirala na osnovne podražaje.
- Nakon skidanja sa stola najbolje ju je smjestiti u kavez koji mora biti dovoljno velik (mogućnost pomicanja stijenki kaveza). Kavezi moraju imati mogućnost zagrijavanja i davanja infuzije (grijače tijelo ugrađeno je u kaveze i namještena je infuziona pumpa).
- Druga mogućnost je staviti životinju na mirno i zamračeno mjesto na mekanu i toplu podlogu. Životinja se utopljava pokrivanjem. Ne smije se ostavljati na stolu zbog mogućnosti pada.
- Ukoliko životinja ne ostaje na liječenju, vlasnik ju može dobiti kad se podigne na noge (nekoliko sati od zahvata).
- Voda (kraće vrijeme) i hrana se uskraćuju tako dugo dok životinja ne postane svjesna svojih postupaka.
- Operirano mjesto zaštićujemo ovisno o vrsti životinje. Kod velikih životinja je to visoko vezanje i što bolji zoohigijenski uvjeti. Kod malih životinja koristimo okovratnik. Rana se zavija ovisno o operativnom zahvatu i pacijent se naručuje ili na kontrolu ili na vađenje konaca.

95. Metode kastracije (V)
- Kastracija je postupak uklanjanja spolnih žlijezda (jaja ili testisa). Kastriramo životinje zbog bržeg prirasta, kvalitetnog mesa, sprječavanje neželjenog potomstva, da postanu mirnije odnosno poslušnije, i zbog bolesti spolnih organa.
- Prije kastracije životinja se mora pregledati, opće stanje životinje, utvrđujemo da li je kriptorhid i da li je životinja kilava (odojci). Kod pregleda posebnu pažnju posvećujemo skrotumu. Životinju ne smijemo kastrirati za hladnog i vjetrovitog vremena, bolesne, u fazi rekonvalescencije i ako ne mogu dobiti uvjerenje o zdravstvenom stanju životinje.
- Metode kastracije su beskrvne i krvne.
- Beskrvna metoda radi se kod preživača pomoću Burdizzovih kliješta. Postavljaju se na funikulus spermaticus preko kože i pazi se da su postavljena u različitim visinama. Koristi se lokalna anestezija.

- Krvne metode su metoda okomitog (paralelnog) reza i metoda dekapitacije.
- Metoda okomitog reza može se raditi kod svih životinja osim kod mačka. Rez je paralelan sa raphe scroti i radi se na oba testisa. Uklanjaju se emaskulatorom ili podvezivanjem resorbirajućim koncem te odstranjivanjem testisa škarama. Pastuh se kastrira sera kliještima ili emaskulatorom tipa Verboczy. Rana ostaje otvorena osim kod psa i proširuje se zbog što boljeg iscjeđivanja.
- Metoda dekapitacije koristi se kod preživača i mačaka. Koža skrotuma se odreže a testis prolabira te se podveže i odreže.
- Kod kastracije odojaka možemo koristiti metodu paralelnih rezova, jednim rezom i rez iznad ingvinalnog kanala (kod kilavih). Kod zadnje metode se rana šiva. Kastracija u dobi do 2-3 tjedna radi se bez anestezije.
- Životinje se nakon kastracije smještaju u higijenske prostorije i treba im pružiti što bolje zoohigijenske uvjete. Konjima i svim kategorijama svinja obavezno dajemo antibiotike parenteralno i serum protiv tetanusa.
- Kastracione komplikacije su prijelom kostiju, krvarenje, ispadanje (funiculusa spermaticusa, tunike vaginalis komunis, tunike dartos, imentuma i crijeva), infekcije.

96. Kirurški postupci u intenzivnom uzgoju (V)
- U intenzivnom uzgoju svinja provodi se skraćivanje očnjaka tek oprašćenim odojcima. Očnjaci se prerežu metalnim kliještima, pa praščići ne mogu ozlijediti krmačino vime. Drugi zootehnički zahvat je rezanje (kupiranje) repova. Repovi su inače veliki izazov za međusobno griženje što može izazvati ozljede i infekcije. Repovi se odojcima režu 1. – 2. dana života. Trećina repa se ostavlja, a dvije trećine se odstranjuju emaskulatorom i to točno između kralježaka, jer je mogućnost komplikacije mnogo manja.
- Odrožnjavanje (decornuatio) se poduzima zbog uzgoja većeg broja životinja u stajama, lakšeg transporta i obuzdavanja zloćudnih životinja. Ovisno o dobi životinje odrožnjavanje se obavlja na nekoliko načina, a u pravilu ga treba obavljati na mladim životinjama.
- U teladi do 3 tjedna starosti osnova roga razara se kaustičnim sredstvom ili paljenjem. Okolica rožne osnove se ošiša i premaže vazelinom, a osnova i koža u promjeru 2 cm kauterizira kalijevim ili natrijevim hidroksidom. Ako koža za nekoliko dana ne nekrotizira, postupak se ponovi. Paljenje se provodi termokauterom ili usijanim željezom sve dok koža na rožnoj osnovi ne dobije svijetložučkastu boju.
- U teladi starije od 3 mjeseca rožna osnova uklanja se kirurški uz prethodno sediranje i anesteziju rožnog živca. Koža oko roga obreže se nožem i otpreparira, a koštani se nastavak roga uklanja dlijetom, oštrom žlicom ili kopitnim nožem. Rana se kauterizira i zapraši antibiotičkim praškom.
- U starijih goveda primjenjuju se 2 metode. Stavljanje čvrstog gumenog prstena na kožu osnove roga. Tako se izazove nekroza processusa cornualis i rog otpadne za 3 – 8 tjedana. Ova metoda je jako bolna u prvih 10 dana i nije prikladna za rogove duže od 5 cm. Amputacija roga uz prethodnu sedaciju i anesteziju izvodi se nakon dezinfekcije kružni rez oko osnovice roga i žičanom pilom se odreže rog. Krvarenje zaustavimo ligaturom ili kauterizacijom, a ranu zaprašimo antibiotičkim praškom.

97. Njega i korekcija kopita i papaka (V)
- korekcija je nužna preventivna mjera u suzbijanju bolesti papaka
- obrezivanje – treba izvoditi temeljito u određenim vremenskim razmacima, u mliječnih krava 2-3 puta godišnje, u rasplodnih bikova 3-4 puta i u goveda na paši 1-2 puta godišnje
- najbolje je korekciju obavljati u proljeće, prije izvođenja na pašnjake i u jesen, nakon ulaska u nastambe
- preventivnim mjerama pripada i redovita KUPKA papaka, kupke se provode tako da se 2x mjesečno životinju provode kroz bazen napunjen 10%-tnim bakrovim sulfatom koji djeluje tako da steže i kao dezinficijens
- ako nema terapijskih bazena, u nuždi za prskanje može poslužiti i vinogradska prskalica
- konjima koji se ne potkivaju potrebno je svaka 3 mjeseca obrezivati rožinu
- potkovane konje je potrebno svakih 6-8 tjedana prekivati uz prethodnu korekciju kopita
- koristimo turpiju i kopitni nož

98. Metode zaustavljanja krvarenja
- Krvarenje (hemoragija) je istjecanje krvi iz krvnih žila. Prema izvoru razlikuju se arterijsko, vensko, kapilarno i parenhimsko krvarenje.
- Organizam nastoji vlastitim snagama zaustaviti krvarenje, a u tom najvažniju ulogu ima proces zgrušavanja krvi i stezanje ozljeđene žile. Krvarenje privremeno zaustavljamo: pritiskom na mjesto koje krvari, a za to koristimo povoj na pritisak, postavljanje elastične vrpce (Esmarchova vrpca) na ekstremitete i rep. Mjesto postavljanja ovisi o vrsti krvarenja. Kod arterijskog između srca i rane, a kod venskog periferno od rane. Vrpca ne smije stajati duže od 2 sata zbog nekroze, a preporuča ju se otpustiti svakih 20 min. Ako ovim metodama krvarenje ne zaustavimo, treba primjeniti neku od trajnih metoda, a to su: mehaničke, fizikalne i kemijske.
- Mehaničke metode smo podijelili na podvezivanje ili ligaturu koja je najsigurnija metoda jer se tako potpuno prekida protok krvi, a obavlja se sterilnim resorbirajućim koncem. Ligatura se postavlja tako da se Peanovom hvataljkom uhvati žila i nju se postavlja dvostruka petlja koja se čvrsto stegne.
- Torzija krvnih žila primjenjuje se u manjih žila, a izvodi se tako da se žila uhvati peanom i zarotira.
- Tamponada se koristi kod krvarenja koja se ne mogu brzo zaustaviti a to su šuplji organi i duboke rane. Tamponirati se mora čvrsto, ali ne prejako da ne izazovemo nekrozu. Za tamponiranje šupljina koristi se sterilna dušica nogometne lopte, koja ostaje 24 – 48 sati u šupljini.
- Fizikalnim metodama izaziva se zgrušavanje krvi na mjestu krvarenja. Elektrokauter (termokauter) se upotrebljava pri svim operacijskim zahvatima i njime se koaguliraju žile prije nego se prerežu. Kod njegove upotrebe koristimo i gumenu ploču da spriječimo strujni udar. Ferokauter ili željezo za paljenje upotrebljava se tako da ga se najprije ugrije, a zatim se pritisne na mjesto krvarenja. Koristi se za rožnate tvorevine (kod odrožnjavanja).
- Kemijski se krvarenje zaustavlja lokalnom ili parenteralnom primjenom kemijskih sredstava. Lijekovi koji djeluju lokalno zovu se vanjska sredstva, a to su fibrinska pjena i trombin. Unutarnja sredstva primjenjuju se parenteralno, a dijele se na vaskonstriktore (adrenalin) i na tvari koje ubrzavaju zgrušavanje krvi (vitamin K i C).
- Nakon većeg gubitka krvi potrebno je izvesti transfuziju kojom će se nadoknaditi izgubljena krv. Ako nije moguće treba dati barem infuziju.

99. Opći principi anestezije
- Anestezija je gubitak osjeta, pri čemu se podrazumijeva samo gubitak osjeta boli ili samo gubitak svijesti, odnosno oboje, te se dijeli na opću i lokalnu.
- Opća anestezija ili narkoza je reverzibilno potiskivanje normalne aktivnosti stanica SŽS narkoticima unesenim u organizam. S obzirom na način unošenja narkotika u organizam dijelimo ju na inhalacionu i ekstrapulmonalnu. Inhalaciona se postiže udisanjem anestetika koji preko plućnog optoka dospjeva u stanice SŽS, pa anestetik mora biti lako hlapljiva tekućina koja na sobnoj temperaturi prelazi u plin (halotan, fluotan). Tehnika inhalacijske anestezije može biti:
• Isparavanje u slobodnom prostoru
• Primjena Omberaldove maske pomoću koje reguliramo dovod anestetika i kisika
• Endotrahealna ili intubacijska pomoću aparata kojim pacijenta isključimo iz vanjskog svijeta, a sa kisikom mu dovodimo smjesu anestetika. Za nju je potrebno životinji uvesti traheotubus (intubirati).
- Prednost inhalacione anestezije je što možemo stalno kontrolirati dovod anestetika i u svakom trenutku je prekinuti. Nedostatak joj je komplicirano rukovanje tj. potrebno je imati anesteziologa.
- Ekstrapulmonalna anestezija je davanje narkoze pomoću injekcije i to najčešće i/v, i/m, s/c ili na neki drugi način. Ona je jednostavna za primjenu, ali treba biti vrlo oprezan kod doziranja i teško je prekinuti djelovanje narkotika.
- Tijekom zahvata narkozu treba kontrolirati (širenje zjenica, uspavljivanje i gubitak svijesti), a nakon narkoze treba ju utopliti i kontrolirati do potpunog buđenja. Prije i poslije narkoze uskraćuje se hrana i voda.
- Lokalna anestezija je reverzibilni prekid provodljivosti živaca upotrebom lokalnih anestetika.
- Prema načinu primjene i mehanizmu djelovanja razlikuju se:
• Površinska
• Infiltracijska
• Provodna
- Površinska nastaje kada lokalni anestetik dođe u dodir sa živčanim završecima osjetljivim na bol. Prikladna je za sluznice kod uvođenja dijagnostičkih instrumenata, a postiže se premazivanjem otopine ili gela prokaina ili ksilokaina. Na koži se koristi kloretil sprej i to efekt smrzavanja.
- Infiltracijska nastaje kad se operacijsko područje prožme anestetikom koji dolazi u dodir sa živčanim završecima. Tkivo se ravnomjerno prožme anestetikom u smjeru reza u obliku trokuta, kruga, četverokuta ili piramide. Upotrebljava se prokain.
- Provodna (vodiljna) nastaje ako se anestetik injicira u blizini živca (perineurijska) ili u živac (endoneurijska). Anestetik počinje djelovati za 2 – 10 min i u pravilu traje 1 sat. To je najprikladniji oblik anestezije jer najmanjom količinom postane neosjetljivo veliko područje, a radi se na ne infiltriranom tkivu. Primjenjuje se na glavi, trupu i ekstremitetima u dijagnostičke, terapeutske i operacijske svrhe. Na trupu se najčešće primjenjuje paravertebralna i ekstraduralna anestezija.

100. Načini zarašćivanja rana
- Rana je prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a često i dubljih tkiva. Prema nastanku dijele se na operacijske i slučajne. Operacijske su načinjene po principima moderne kirurgije.
- Slučajne rane smatramo prljavim, inficiranim i krvare. Dijele se s obzirom na tjelesne šupljine i šuplje organe na penetrirajuće i perforirajuće.
- Znakovi rane su anatomsko razaranje, krvarenje, bol i smetnje u funkciji. Kod anatomskog defekta posebnu pažnju posvećujemo položaju, rubovima, šupljini i dnu rane.
- Rane počinju zarašćivati odmah nakon ozljeđivanja i odvija se po fazama, a to su: eksudacija, demarkacija, granulacija, epitelizacija i retrakcija ožiljaka.
- Načelno se razlikuju 3 oblika zarašćivanja:
• Primarno
• Sekundarno
• Zacjeljivanje pod krastom.
- Primarno zarašćivanje uslijedi kada u rani ima malo bakterija i rana koje su šivane. Traje 7 – 12 dana. Smetnje su kidanje rubova rana, prerano skidanje šavova, nekroza rubova rane i retencija sekreta.
- Sekundarno zarašćivanje zbiva se kad su rubovi rane međusobno razmaknuti ili kad se rana inficira, te s velikim gubitkom tkiva. Zarašćivanje je dugo (2 – 3 tjedna). Smetnje su hiperplazija granulacijonog tkiva, hipoplazija granulacijonog tkiva i nepotpuna epitelizacija.
- Cijeljenje ispod kraste pojavljuje se između primarnog i sekundarnog zarašćivanja. Traje 10 – 14 dana. Krasta služi kao zaštita.
- Liječenje rane sastoji se u tome da od svake slučajne rane načinimo operacijsku, a to je primarna obrada rane koja se sastoji od pripreme, anestezije, ekscizije (isjecanja i šivanja) i incizije (rasjecanja). Antibiotike dajemo kroz 6 dana, a konjima i svinjama i tetanusni antitoksin.

101. Zatvorene povrede
- Nastaju pri udaru tupe sile u tijelo ili pri padu, površinski sloj je uglavnom sačuvan, a glavna ozljeda je u dubini.
- To su:
• Potres – commotio
• Nagnječenje – contusio
• Prsnuće – ruptura
• Uganuće – distorsio
• Iščašenje – luxatio
• Prijelom – fractura
- Potres nastaje djelovanjem sile udarca na širokoj površini. Nema anatomskih oštećenja već funkcionalne reverzibilne promjene.
- Nagnječenje je promjena u tkivu nastala pritiskom te se razlikuju kao prožimanje krvi, stvaranje hematoma, nekrozom i mrvljenjem tkiva. Natisak i dekubitus su posebni oblici.
- Prsnuće je posljedica djelovanja jakih sila istezanja i razvlačenja do potpunog anatomskog prekida.
- Uganuće je kratkotrajno razmicanje zglobnih površina koje se vraćaju u prvobitni položaj.
- Iščašenje je trajno potpuno razmicanje zglobnih ploha. Potrebno je raditi repoziciju.
- Prijelom kosti je djelomični ili potpuni prekid kontinuiteta kosti zbog djelovanja posredne ili neposredne sile. Simptomi prijeloma su vrlo izražene funkcionalne smetnje, i abnormalna pokretljivost s krepirtacijom. Sigurna dijagnoza postavlja se uz kliničku i RTG pretragu. Liječenje fraktura može biti konzervativnom metodom ili operacijski. Konzervativno liječenje svodi se na repoziciju tj. namještanje kosti u fiziološki položaj te fiksaciju fiksacionim zavojem (škrobni, sadreni) ili ekstenzijskim šinama. Pri prijelomu s jakim dislokacijama i kontrakturama ulomaka potrebno je izvesti osteosintezu. Može se izvesti metodom intramedularne osteosinteze. Alanteze u obliku čavla i žice apliciraju se u medularni kanal. Metoda AO- tehnike je povezivanje prijeloma metalnom pločicom učvršćenom vijcima (kortikalnim ili spongioznim). Pločica se stavlja na periost kosti. Vanjski fiksator se postavi na reponiranu kost koju pridržavaju čavli. Fiksator učvršćuje i drži u mirovanju čavle, a posredno i koštane ulomke. Preporuča se kod inficiranih prijeloma i kod komadnih prijeloma. Alanteze se vade nakon što kost u potpunosti sraste.

102. Laboratorijske pretrage mlijeka (V)
I. ORGANOLEPTIČKA PRETRAGA
- određuje se miris, boja, okus i gustoća
- mlijeko je bijele do žućkaste boje, a ako je crvenkaste, svijetlo plave ili zelenkasto žute smatra se nekvalitetnim
- mlijeko ima slabo izražen ali svojstven miris
- sviježe mlijeko je obično blagog slatkastog okusa i tekuće konzistencije
- ocjenjuje se od 1-5 , l-čisto, 3-umjereno, 5-nečisto

II. GUSTOĆA MLIJEKA ILI SPECIFlČNA TEŽINA
- uzorak mlijeka se promješa i ulije u menzuru, zatim se uroni u suhi laktodenzimetar, nakon 2 min očita se laktodenzimetarski (L) stupanj i temperatura mlijeka
- ako je temperatura viša od 20°C odnosno niža treba izvršiti korekturu tako da se pročtanoj vrijednosti pribroji ili oduzme 0,2 L

III. SVJEŽINA (KISELOST MLIJEKA)
- stupanj kiselosti se određuje postupkom po Soxhlet - Henkelu
- za izvedbu su potrebni natrijeva lužina, fenol - ftalein otopina, erlenmayerove tikvice, pipete, birete i bijela porculanska ploča i titrira se
- titraciju treba prekinuti kada mlijeko promjeni boju u slabo ružičastu
- stupanj kiselosti izračunava se po ovoj formuli: SH=utrošeni ml natrijeve lužine (NaOH)x2
- kiselo mlijeko od 11-12 SH , svježe od 7-8 SH, sumnjivo od 9-10 SH

IV. POKUS KUHANJA
- u epruvetu se ulije 5 ml mlijeka i zavrije do vrenja, ako je svježe neće se zgrušati a ako je kiselo brzo se zgruša

V. ODREDIVANJE MLIJEČNE MASTI
- za određivanje su potrebni mlijeko, sumporna kiselina i amilni alkohol
- u butirometar se pipetom stavi 10 ml sumporne kiseline, zatim se oprezno uz rub tog butirometra stavlja pipetom 1 ml mlijeka pazeći da se kiselina i mlijeko ne mješaju
- nakon toga se dodaje 1 ml amilnog alkohola
- butirometar se začepi i protrese, stavljamo ga u centrifugu na 3-4 min i za to se vrijeme stupac masti izdvoji u grlu butirometra
- prije očitavanja butirometar stavljamo u vodenu kupelj od 65 °C na 5 min
- očitavamo tako da se butirometar stavi u visinu oka te donji rub masti ravna na određeni stupanj na ljestvici
- prema količini masti odnosno masnim jedinicama određuje se i minimalna otkupna cijena mlijeka

VI. ODREĐIVANJE MIKROBIOLOŠKE KVAL1TETE MLIJEKA
a) bakterioskopski – boje se bakterije pod mikroskopom
b) kolilitar i koliindeks – određivanje najveće količine
- kolilitar je najveće razrjeđenje mlijeka u kojem su vidljive koliformne bakterije
- koliindeks je točni broj koliformnih bakterija u 1 ml mlijeka

103. Uzimanje i priprema uzoraka za trihineloskopiju (V)
- ispitujemo da li je meso invadirano trihinelama
- pri pregledu svinjskog mesa na trihinelozu primjenjuje se metoda trihineloskopije ili metoda umjetne probave zbirnih uzoraka mesa

TRIHINELOSKOPIJA
- uzima se komadić ošita veličine Iješnjaka iz svake polovice i to na prijelazu mišićnog djela u tetivu
- ako je ošit odstranjen mogu se uzimati i uzorci od jezika i podjezične muskulature i trbušne muskulature
- pripremi se 7 preparata tako da se uzorci tkiva veličine zrna prosa stisnu između dva za to posebno izrađena stakalca (kompresor) te pregledavaju pod mikroskopom (ukupno 14 preparata)

UMJETNA PROBAVA
- vrši se pomoću magnetske mješalice ili Stomacherovog uređaja
- uzima se 5-10 g svježeg mesa ili tkiva predilecionih organa te ga treba podvrgnuti djelovanju želučanog soka koji sadržava 0,9 % pepsina i 0,7 % HCl u litri vode
- zatim se stavlja u termostat do potpune digestije
- tekući dio odlijemo a sediment centrifugiramo i pretražimo pod mikroskopom

104. Priprema uzoraka za umjetnu probavu (V)
- Metoda umjetne probave koristi se kada pregledavamo suhomesnate proizvode tj. kada pretražujemo skupni uzorak mišićnog tkiva. Sasušeno meso je nemoguće pregledavati trihineloskopom zato što tkivo otvrdnjava. U tom se slučaju vrši namakanje tijekom nekoliko sati u mlakoj vodi. Ako se postigne potrebno omekšanje uzorak je potrebno pripremiti kako bi se probavio u probavnom soku za to pripremljenom.
- Postupak se odvija u više faza:

1) USITNJAVANJE UZORKA
- kod pregleda sirovog mesa pregledava se najmanje 5 g mišićnog tkiva, a kada se pregledavaju suhomesnati proizvodi onda 10 g
- usitnjavanje ukupnog ili pojedinačnog uzorka vrši se ELEKTRIČNIM APARATOM (mikserom ili homogenizatorom)

2) UMJETNA PROBAVA
- izvaže se l00g prethodnog usitnjenog mišićnog tkiva te pomiješa s 2 litre prethodno probavljenog probavnog soka
- probavni sok se priprema mješanjem 2 litre vode s 10 g pepsina i 16 ml 25% solne kiseline
- kako bi se tijekom probave usitnili djelovi tkiva koristi se magnetska mješalica koja preko grijače ploče zagrijava sadržaj
- ovaj postupak traje 30 min

3) SEDIMENTACIJA
- nakon završene probave sedimentira se sadržaj u istoj posudi tijekom 30 min nakon čega se odvoji gornja polovina sadržaja
- ostatak se procijedi kroz sito
- neprobavljeni ostatci zaostaju na situ,d ok oslobođene trihinele nesmetano prolaze
- filtracija se vrši u prikladne posude za sedimentaciju koja traje 30 min
- nakon isteklog vremena odpipetira se supernatat te se sediment pregledava u graviranim Petrijevim zdjelicama
- u ovoj je fazi prikladno i centrifugiranje
- Sediment se pregledava pod svjetlosnim mikroskopom ili graviranim Petrijevim zdjelicama. Prilikom mikroskopiranja pažnju treba obratiti na Iičinke zavijene u obliku broja 6, u obliku spirale, u obliku broja 8 ili potpuno ispružene. U slučaju pozitivnog nalaza postupak umjetne probave ponavlja se s istim uzorcima. Poslije svakog postupka probave sav pribor treba temeljito oprati.

105. Određivanje svježine mesa
- svježina mesa ispituje se organoleptičkim (senzornim) i subjektivnim (pomoćnim) postupcima i laboratorijskim (objektivnim) postupcima
I. Organoleptički – vlastitim osjetilima se ispituju vanjski izgled, konzistencija, struktura mesa, te miris i okus
- odvaja se lopatica od trupa (mayeva proba) da bi ocjenili miris i boju mesa
- treba nadopuniti pokusom kuhanja ili pečenja
II. Fizikalni – boja, bistrina mesne iscrpine, i PH mesa
III. Kemijski – dokaz amonijaka, sumporvodika i biogenih amina u mesu
IV. Biološki – bakterioskopska i bakteriološka pretraga, biološki pokus
V. Histološki postupci – pH mesa zdravih i odmorenih životinja neposredno poslije klanja je blago kiselo 6,8 - 7
- 24 h nakon klanja pH je 5,7 - 6, l (zrenje)
- u mesu zahvaćenom početnim procesima gnjiljenja 6,5 - 7, i više
VI. Bakterioskopska pretraga mesa – uzima se uzorak mesa veličine graha, otisak mesa fiksiramo plamenom i obojimo po gramu
- gledamo brojčano stanje bakterija pod mikroskopom
VII. Bakteriološka pretraga mesa – radimo ju ako postoji sumnja da je zaklana životinja bolovala od zoonoza
- ako postoji sumnja da je zaklana životinja izlučvala salmonele (kliconoša)
- uzimaju se uzorci organa (jetra, slezena, bubreg, srce) mesa, limfnih čvorova i krvi
- uzorci se usitnjavaju, nasađuju na hranjivu podlogu i očitaju rezultati

| 16:59 | Komentari (1) | Print | x |

25.11.2008., utorak

MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08

| 16:59 | Komentari (1) | Print | x |

25.11.2008., utorak MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08

25.11.2008., utorak MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08

25.11.2008., utorak

MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08

25.11.2008., utorak

MATURALNA pitanja i odgovori iz struke (Veterinarska škola) 07/08